Tuđa posla
7. studenoga
Filipljanima 4:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Prva Ivanova poslanica 4:7-19
Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog ostaje u njemu.
1 Ivanova 4:16
MOJA trogodišnja nećakinja Jenna ima izraz koji me uvijek raznježi. Kada nešto voli (stvarno voli), bilo da je riječ o kolaču s kremom od banana, skakanju na trampolinu ili bacanju frizbija, svečano kaže: »Volim to – cijeli svijet!« i dramatično raširi ruke.
Ponekad se pitam kad sam se posljednji put usudila voljeti tako? Bez sustezanja, bez ikakva straha?
»Jer je Bog ljubav« i »Bog je ljubav« (r. r. 8,16), Ivan ponavlja možda zato što je istinu da je Božja ljubav – ne naš bijes, strah ili sramota – najdublji temelj stvarnosti, nama odraslima tako teško shvatiti. Svijet nas dijeli u skupine na temelju onoga čega se najviše bojimo – i prečesto i sami to činimo, ignorirajući ili podcjenjujući glasove koji prkose našem omiljenom viđenju stvarnosti.
No, usred borbe obmane i moći (r. r. 5,6) ostaje istina Božje ljubavi; svjetlo koje sjaji u tami, pozivajući nas da naučimo put poniznosti, povjerenja i ljubavi (1:7-9; 3:18). Jer bez obzira na sve bolne istine koje svjetlo otkriva, možemo biti sigurni da nas Bog i dalje voli (4:10,18; Rimljanima 8:1).
Kada se Jenna nagne i šapne mi: »Volim te – cijeli svijet!«, šapnem ja i njoj: »Volim te – cijeli svijet!«
– Monica Brands
Ne zaboravimo da nas svakog trenutka drži Božja neograničena ljubav i Njegova milost.
7. studenoga
6. studenoga
5. studenoga
3. studenoga