Duhovna stvarnost

On je shvatio

by · Published · Updated

Pročitajte: Druga Petrova poslanica 3:14-18

14 Zato, ljubljeni, to čekajući, nastojte da vas nađe čiste i neokaljane u miru. 15 A strpljivost našega Gospodina smatrajte spasonosnom, kao što vam je pisao i naš ljubljeni brat Pavao po danoj mu mudrosti. 16 On u svim poslanicama govori o tome. U njima su neke stvari teško razumljive, neuki i nestalni ih izvrću, kao i ostala Pisma, na svoju vlastitu propast.
17 Vi dakle, ljubljeni, znajući to unaprijed, čuvajte se da prijevarom bezakonikâ ne budete zavedeni i ne izgubite svoju postojanost. 18 Rastite u milosti i u spoznaji našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava sada i u dan vječnosti! Amen.

Rastite u milosti i u spoznaji našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista!

2 Petrova 3:18

PASTOR Watson Jones sjeća se kako je učio voziti bicikl. Otac je hodao uz njega kad je mali Watson ugledao djevojčice kako sjede na trijemu. »Tata, naučio sam!« rekao je. Nije. Prekasno je shvatio da nije naučio održavati ravnotežu bez očeve pomoći. Nije bio tako odrastao kao što je mislio.

Naš nebeski Otac čezne da odrastemo »do savršena čovjeka, do uzrasta Kristove punine« (Efežanima 4:13). Ali duhovna se zrelost razlikuje od tjelesne zrelosti. Roditelji odgajaju svoju djecu da postanu neovisna, da ih više ne trebaju. Naš božanski Otac odgaja nas da svakim danom sve više ovisimo o Njemu.

Petar započinje svoje pismo željom: »Obilovali milošću i mirom… i u spoznaji našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista!« (2 Petrova 1:2; 3:18) Zreli kršćani nikada ne prerastu svoju potrebu za Isusom.

Watson upozorava: »Neki od nas miču Isusove ruke s upravljača svojeg života.« Kao da nam nisu potrebne njegove snažne ruke da nas drže, da nas pridrže i zagrle kad se spotaknemo i padnemo. Ne možemo prerasti svoju ovisnost o Kristu. Rastemo samo kad spuštamo svoje korijenje dublje u milost i bolje Ga upoznajemo.

– Mike Wittmer

Isuse, hvala Ti što hodaš uz nas dok napredujemo u svom odnosu s Tobom.