Duhovna stvarnost

Očev blagoslov

by · Published · Updated

Pročitajte: Prva Ivanova poslanica 3:1-3

1 Vidite kakvu nam je ljubav dao Otac: mi se zovemo djeca Božja, i jesmo. Zato svijet ne poznaje nas, jer ne poznaje njega. 2 Ljubljeni, sad smo djeca Božja, i još se ne pokaza što ćemo biti. Znamo, kad se pokaže, da ćemo mu biti slični jer ćemo ga vidjeti kao što jest. 3 I svaki koji ima tu nadu u njega, čisti se kao i on što je čist.

Vidite kakvu nam je ljubav dao Otac: mi se zovemo djeca Božja, i jesmo.

1 Ivanova 3:1

NEDAVNO me je nekoliko ljudi u našoj crkvi – oni koji su imali loš odnos s očevima – zamolilo da umjesto njihovih očeva izgovorim blagoslov nad njima. U blagoslovu sam zamolio oprost za načine na koje očevi mogu povrijediti svoju djecu imajući prevelika očekivanja, nedostatak bliskosti, prisutnosti ili odobravanja. Spomenuo sam radost, divljenje i izobilnu ljubav. Dok sam izgovarao blagoslov, plakao sam. Shvatio sam koliko su te riječi potrebne i meni i koliko ih trebaju i moja djeca.

U više navrata Sveto pismo govori o Bogu kao našem Ocu, što je stvarnost koja popravlja iskrivljenu sliku oca koju možda imamo. Bog, naš vječni Otac, dao nam je savršenu ljubav i učinio nas svojom djecom (r. 1). U nesigurnom i zastrašujućem svijetu dobili smo novi identitet: »Mi se zovemo djeca Božja«, kaže Ivan, iako se još »ne pokaza što ćemo biti« (r. r. 1, 2). Suočeni sa stalnim izazovima, jedino na što možemo uvijek računati je da nas naš Otac voli i brine se o nama, i nikada neće prestati. Kad je sve rečeno i učinjeno, Bog kaže kroz Ivanove nadahnute riječi da možemo biti sigurni »da ćemo Mu biti slični« (r. 2).

Usred naših strepnji, rana i neuspjeha naš dobri Otac izgovara blagoslov neiscrpne ljubavi.

– Winn Collier

Pripadamo Bogu jer nas je učinio svojom djecom.