Duhovna stvarnost

Ogrlica poslušnosti

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Luki 2:15-19

15 Tada otiđoše anđeli od njih na nebo. A pastiri su govorili jedan drugome: »Pođimo, dakle, u Betlehem i pogledajmo što se dogodilo, što nam je Gospodin upravo objavio!« 16 Odoše brzo tamo i nađoše Mariju i Josipa i dijete što je ležalo u jaslama. 17 Kad su to vidjeli, počeše pripovijedati što im je bilo kazano o tom djetetu. 18 Svi koji su to čuli, divili su se tome što im pripovjediše pastiri. 19 A Marija je čuvala sve te riječi i razmišljala o njima u svojemu srcu.

A Marija je čuvala sve te riječi i razmišljala o njima u svojemu srcu.

Luka 2:19

SJEĆAM se Božića kad mi je moja baka darovala prekrasnu bisernu ogrlicu. Biseri su sjajili oko moga vrata sve dok jednoga dana konac nije puknuo. Kuglice su se razletjele na sve strane, poskakujući po drvenom podu našega doma. Puzeći po podu, uspjela sam pronaći i najmanji biser. Svaki za sebe bio je malen, ali onako nanizani djelovali su impresivno!

Ponekad se moje »da« Bogu čini tako beznačajnim – poput onih pojedinačnih bisera. Usporedila sam se s Marijom, Isusovom majkom, koja je bila tako nevjerojatno poslušna. Rekla je »da« kad je prihvatila Božji poziv da začne i rodi Mesiju. »Evo, ja sam Gospodnja službenica; neka mi bude po Tvojoj riječi!« (1:38), rekla je anđelu. Je li razumjela sve što će to od nje tražiti? Je li znala da joj predstoji još jedno veće »da« odlasku njezina sina na križ?

Nakon posjeta anđela i pastira, čitamo da je Marija »pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome« (2:19, K. S.) Čuvati ili pamtiti znači pohranjivati. Razmišljati znači nizati jedno iza drugoga. Na kraju poglavlja Luka ponavlja da je Marija »čuvala sve te riječi u svojemu srcu« (r. 51). Tijekom života mnogo je puta rekla »da«.

Ključ Marijine i naše poslušnosti je da nakon jednoga »da« Bogu dodamo sljedeće. Tako nastaje predani život.

– Elisa Morgan

Bože, želimo Ti darovati ogrlicu poslušnosti.