Božićni posjetitelj

Pročitajte: Evanđelje po Luki 2:25-33

25 Tada je bio u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. On je bio pravedan i bogobojazan i čekao je Izraelovu utjehu, i Duh Sveti je bio na njemu. 26 Njemu je bio objavio Duh Sveti da ne će vidjeti smrti dok ne vidi Gospodnjega Pomazanika. 27 Ponukan od Duha, dođe u Hram upravo kad doniješe roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu propis zakona. 28 Tada ga on uze na ruke te stade slaviti Boga govoreći:
29 »Sada možeš, Gospodine,
u miru otpustiti svoga slugu, po svojoj riječi.
30 Moje oči vidješe spasenje,
31 koje si pripravio pred svima narodima:
32 Svjetlo da prosvijetli neznabošce,
slavu tvoga naroda Izraela.«
33 Njegov otac i mati vrlo su se čudili tome što se govorilo o njemu.

»Sada možeš, Gospodine, u miru otpustiti svoga slugu, po svojoj riječi.«

Luka 2:29

NA Badnjak 1944. godine čovjek koga su svi zvali »Stari Brinker« ležao je na samrti u zatvorskoj bolnici, čekajući improvizirano božićno bogoštovlje koje su organizirali sami zatvorenici. »Kada počinje glazba?« pitao je Williama McDougalla, koji je s njim bio u zatvoru Muntok na Sumatri. »Uskoro«, odgovorio je McDougall. »Dobro«, rekao je umirući čovjek. »Tada ću ih moći usporediti s anđelima.«

Iako se desetljećima prije Brinker udaljio od Boga, na smrtnoj postelji priznao je svoje grijehe i izmirio se s Njim. Umjesto da sve dočekuje ljutita pogleda, počeo se smiješiti, »što je stvarno bila promjena«, rekao je McDougall.

Brinker je spokojno umro nakon što mu je zbor od jedanaest iscrpljenih zatvorenika otpjevao Tihu noć. Znajući da Brinker ponovo slijedi Isusa i sjedinjen je s Bogom u nebu, McDougall je rekao: »Možda je starome Brinkeru smrt bila dobrodošao Božićni posjetitelj.«

Način na koji je Brinker dočekao smrt podsjeća me na bogobojazna čovjeka Šimuna kojemu je Duh Sveti objavio da »neće vidjeti smrti dok ne vidi Gospodnjega Pomazanika« (r. 26). Kada je Šimun ugledao Isusa u Hramu, uzviknuo je: »Sada možeš, Gospodine, u miru otpustiti svoga slugu, po svojoj riječi. Moje oči vidješe spasenje« (r. r. 29,30).

– Amy Boucher Pye

Najveći dar koji možemo primiti ili dati je dar vjere.