Pročitajte: Poslanica Efežanima 2:4-10

Doista, milošću ste spašeni po vjeri. To nije od vas, nego je dar Božji.

Efežanima 2:8

U djelu The Call of Service (Služenje) autor Robert Coles, istražujući naše razloge za služenje, napisao je dirljivu priču o starijoj ženi koja je služila drugima. Kao vozačica autobusa brinula se o djeci koju je svakoga dana vozila u školu – provjeravala je jesu li napisali zadaću, naučili sve što treba i veselila se njihovim uspjesima. »Želim da ta djeca uspiju u životu«, objasnila je. No, postojao je i drugi razlog.

Kao djevojku duboko su ju potresle riječi njezine tete. »Uvijek nam je govorila da moramo činiti ono što će Bog primijetiti ili ćemo se izgubiti u velikoj čistki.« Zabrinuta da će završiti u paklu nakon »velike čistke«, Posljednjeg suda, ta se žena domislila kako »privući Božju pozornost« – odlazit će u crkvu kako bi »vidio da sam odana« i naporno će raditi služeći drugima kako bi Bog »od drugih čuo što sve radim.«

Rastužila sam se čitajući njezine riječi. Kako to da ta draga žena nikad nije čula da je već stekla Božju pozornost (Matej 10:30)? Zar nije čula da se Isus pobrinuo za veliku čistku i oslobodio nas od suda zauvijek (Rimljanima 8:1)? Kako joj je promaklo da se spasenje ne može kupiti dobrim djelima, nego je to dar svakome tko vjeruje (Efežanima 2:8,9)?

Isusov život, smrt i uskrsnuće pobrinuli su se za našu budućnost s Bogom i zato možemo služiti s radošću.

– Sheridan Voysey

Sve potrebno za naše spasenje odavno je učinjeno.