Tuđa posla
7. studenoga
Filipljanima 4:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Psalam 63:2-9
5 Tako ću te hvaliti za života,
u ime tvoje uzdizat ću svoje ruke.
6 Kao mrsa i sala nasitit će se moja duša,
usnama raspjevanim slavit će te usta moja.
7 Kad te se na svojoj postelji spomenem,
u budnim časovima mislim o tebi.
8 Zaista, ti si moja pomoć!
U sjeni tvojih krila veselim se.
9 Duša se moja privija k tebi,
desnica me tvoja prihvaća.
Jer je Tvoja milost više od života, moje usne će Te slaviti.
Psalam 63:4
IAKO je Mary voljela Isusa – život je bio težak, zaista težak. Dva sina i dva unuka umrla su prije nje. Svi su poginuli u uličnim pucnjavama. I ona sama doživjela je moždani udar i lijeva strana tijela bila joj je oduzeta. No, čim je mogla, počela je dolaziti na bogoslužja gdje je, što nije bilo ništa neobično za nju – otežanim govorom – iskazivala zahvalnost Gospodinu riječima poput: »Moja duša ljubi Isusa; blagoslovljeno Njegovo ime!«
Davno prije nego što je Mary odala slavu Bogu, David je napisao 63. psalam. Iz naslova saznajemo da ga je David napisao »kad je boravio u Judejskoj pustinji.« Iako u ne baš poželjnoj – čak beznadnoj – situaciji, nije očajavao jer se pouzdao u Boga. »Bože, Ti si moj Bog! Tebe tražim. Žedna je Tebe moja duša, za Tobom čezne moje tijelo u sprženoj, suhoj i bezvodnoj zemlji« (r. 2), pjeva on.
Možda ste zapali u teškoće, bez jasnog cilja ili nedovoljno sredstava za život. Takve situacije mogu nas zbuniti, ali ne moraju nas skrenuti s puta ako se čvrsto držimo Onoga koji nas ljubi (r. 4), siti našu dušu (r. 6), pomaže nam (r. 8), a Njegova nas desnica drži (r. 9). Božja je ljubav više od života, zato i mi, poput Mary i Davida, možemo izraziti svoje zadovoljstvo, usnama hvaleći i slaveći Boga (r. r. 4-6).
– Arthur Jackson
Uvijek imamo razloga za slavljenje!
7. studenoga
6. studenoga
5. studenoga
3. studenoga