Korisne kušnje

Pročitajte: Jakovljeva poslanica 1:2-5,12-21

2 Iskreno se radujte, braćo moja, kad padnete u različite kušnje, 3 znajući da iskušenjima vaša vjera biva utvrđena u postojanosti. 4 A postojanost neka bude zrela na djelu, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka. 5 Ako li kome od vas nedostaje mudrosti, neka ište u Boga koji daje svima obilato, bez prigovora, i dat će mu se.

12 Blažen čovjek koji podnese kušnju jer će, kad bude prokušan, primiti vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
13 Nitko, kad padne u kušnju, neka ne kaže da ga Bog kuša, jer Bog ne može biti napastovan na zlo i on nikoga ne napastuje. 14 Nego svakoga napastuje vlastita požuda koja ga vuče i mami. 15 Nakon što se začne, požuda rađa grijeh, a izvršen grijeh rađa smrt. 16 Ne varajte se, ljubljena braćo moja! 17 Svaki dobar dar i svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlosti u kojem nema promjene ni sjene od mijene. 18 Doista, u skladu sa svojim planom, on nas dragovoljno porodi riječju istine, da budemo prvijenci njegovih stvorenja.
Slušatelji i vršitelji Riječi
19 Znajte, ljubljena braćo moja: neka bude svaki čovjek brz u slušanju, a spor u govorenju i spor u srdžbi. 20 Jer čovječja srdžba ne čini Božje pravde. 21 Zato, odbacivši svaku nečistoću i ostatak zloće, u krotkosti primite usađenu riječ koja može spasiti vaše duše!

… u krotkosti primite usađenu riječ koja može spasiti vaše duše!

Jakovljeva 1:21

REDOVNIK iz petnaestog stoljeća Toma Kempenac u omiljenom klasičnom djelu Nasljeduj Krista (prijevod bl. Alojzije Stepinac) nudi viđenje kušnje koje je pomalo iznenađujuće. Umjesto da se usredotočimo na bol i nevolje do kojih iskušenje može dovesti, on piše: »Ipak su kušnje za čovjeka često od velike koristi, makar bile mučne i teške; jer one čovjeka ponizuju, čiste i poučavaju.« On smatra da je ključ pobjede iskrena poniznost i strpljenje; njima pobjeđujemo neprijatelja. Poniznost i strpljenje. Bi li bio drukčiji moj hod s Kristom kada bi to bio moj prirodni odgovor na kušnju? Češće su to stid, nezadovoljstvo i nestrpljivost da se oslobodim borbe.

Ali, kako vidimo u 1. poglavlju Jakovljeve poslanice, kušnje i nevolje s kojima se suočavamo ne moraju biti bez svrhe ili samo nešto što moramo izdržati. Iako neodolijevanje kušnji može prouzročiti žalost i opustošenje (r. r. 13,15), kad se poniznim srcem obratimo Bogu tražeći Njegovu mudrost i milost, vidimo da On »daje svima obilato, bez prigovora« (r. 5). Njegovom snagom u nama naše nevolje i borbe da se odupremo grijehu grade postojanost kako bismo bili »savršeni, potpuni, bez ikakva nedostatka« (r. 4).

– Monica Brands

Vjerujemo li Isusu, nema razloga da živimo u strahu. Kao Božja ljubljena djeca možemo pronaći mir i odmoriti se u Njegovu zagrljaju usprkos kušnjama.