Voljen, lijep, nadaren

Pročitajte: Poslanica Rimljanima 8:15-17

15 Niste naime primili duha ropstva da biste se opet bojali, nego ste primili Duha posinstva u kojem vapimo: »Aba, Oče!« 16 Taj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božja. 17 A kad smo djeca, i baštinici smo: baštinici Božji i subaštinici Kristovi, jer ako s njime trpimo, bit ćemo s njime i proslavljeni.

Taj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božja.

Rimljanima 8:16

KAO tinejdžer Malcolm se doimao samouvjerenim. No to je bila maska. Zapravo, nestabilan dom učinio ga je plašljivim, željnim odobravanja. Osjećao se krivim za probleme svoje obitelji. »Od kada pamtim«, kaže, »svakoga jutra otišao bih u kupaonicu, pogledao se u ogledalo i glasno sam sebi rekao: ‘Ti si glup, ružan i za to si ti kriv’.«

Malcolmov samoprijezir nastavio je sve do njegove dvadeset i prve godine, kada je otkrio svoj novi identitet u Isusu. »Shvatio sam da me Bog bezuvjetno voli i ništa to nikada neće promijeniti«, prisjeća se. »Nikad ne bih mogao osramotiti Boga, a On me nikada neće odbaciti.« S vremenom Malcolm se mogao pogledati u ogledalo i reći: »Ti si voljen, ti si lijep, ti si nadaren i nisi ti kriv.«

Malcolmovo iskustvo slika je onoga što Božji Duh čini za svakoga tko vjeruje u Isusa – oslobađa nas od straha otkrivajući nam koliko smo duboko voljeni (r. r. 15,38,39) i potvrđuje da smo djeca Božja sa svim povlasticama koje to donosi (r. r. 16,17; 12:6-8). Kao rezultat, možemo se jasnije vidjeti jer nam je um obnovljen (12:2,3).

I nakon mnogo godina Malcolm i dalje šapuće te riječi svaki dan, potvrđujući si ono što Bog kaže za njega. U Očevim očima je voljen, lijep i nadaren. A i mi smo.

– Sheridan Voysey

Oče, hvala Ti što nas voliš. Neka Tvoj duh danas djeluje u nama tako da u to istinski i duboko vjerujemo.