Duhovna stvarnost

Oprostiti se

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 11:21-36

21 Onda reče Marta Isusu: »Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. 22 Ali i sad znam, što god zaišteš od Boga, da će ti Bog dati.« 23 Isus joj reče: »Brat će tvoj uskrsnuti.« 24 Marta mu odvrati: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan.« 25 Isus joj reče: »Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. 26 I nijedan koji živi i vjeruje u mene, ne će umrijeti dovijeka. Vjeruješ li to?« 27 Ona mu odgovori: »Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji dolazi na ovaj svijet.« 28 I kad to reče, ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj tiho: »Učitelj je ovdje i zove te.« 29 Jedva je ona to čula, ustade brzo i ode k njemu. 30 Isus, naime, nije još bio došao u selo, nego se je još nalazio na onom mjestu gdje ga je bila susrela Marta.
31 Kad Židovi što su bili kod nje u kući vidješe gdje Marija brzo ustade i izađe, pođoše za njom; jer su mislili da ide na grob naricati. 32 Čim Marija dođe na mjesto gdje je bio Isus, i kad ga vidje, pade do njegovih nogu i reče mu: »Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.« 33 Kad Isus vidje gdje ona plače i gdje plaču Židovi što su bili došli s njom, u duhu se potrese i uzruja. 34 I upita: »Gdje ste ga položili?« Odvratiše mu: »Gospodine, dođi i vidi!« 35 Navrle Isusu suze. 36 Tada rekoše Židovi: »Vidite kako ga je ljubio!«

Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih.

Psalam 116:15

»VAŠ otac aktivno umire«, rekla je njegovateljica u hospiciju. »Aktivno umiranje« odnosi se na završnu fazu procesa umiranja. Za mene je to bio novi pojam. Činio mi se poput putovanja pustom jednosmjernom ulicom. Zadnjega dana, ne znajući može li nas još čuti, moja sestra i ja sjedile smo uz očev krevet i poljubile ga u vrh njegove prekrasne ćelave glave. Šaptale smo što mu je Bog sve obećao. Otpjevale pjesmu Vjernost je velika– i citirale 23. psalam. Rekli smo mu da ga volimo i zahvalile mu što je bio naš otac. Znale smo da njegovo srce čezne za Isusom i rekle smo mu da može poći. Izgovaranje tih riječi bio je prvi bolan korak opraštanja. Nekoliko minuta poslije naš je otac radosno dočekan u svojemu vječnom domu.

Opraštanje od voljene osobe je bolno. Čak su i Isusu potekle suze kad je umro Njegov prijatelj Lazar (Ivan 11:35). Ali zbog Božjih obećanja tjelesna smrt nije kraj. U Psalmu 116:15 piše da su »pobožnici« – oni koji pripadaju Bogu – Njemu »dragocjeni«. Iako umiru, opet će oživjeti.

Isus obećava: »Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u Mene, ako i umre, živjet će. I nijedan koji živi i vjeruje u Mene, ne će umrijeti dovijeka« (Ivan 11:25,26). Velika je utjeha znati da ćemo zauvijek biti u Božjoj prisutnosti.

– Cindy Hess Kasper

Oče, kada se opraštamo, podsjeti nas na svoja obećanja.