Ime koje je Bog dao
Pročitajte: Ruta 1:19-22
22 Tako se iz moapske zemlje vrati Noemi praćena Moapkom Rutom, svojom snahom, koja je htjela s njom ići. Dođoše u Betlehem upravo početkom ječmene žetve.
»Ne zovite me Noemi, zovite me Mara! Jer Svemogući pusti na me veliku gorkost.
Ruta 1:20
UŠTOGLJENI. Cura-šišmiš. Brzopleti. To su nadimci troje savjetnika u ljetnom kampu koji naša obitelj posjećuje svake godine. Nadimci u kampu, koje daju vršnjaci, obično nastanu zbog neugodnog događaja, osobine, smiješne navike ili omiljenog hobija.
Nadimci nisu ograničeni na kampove – nalazimo ih čak i u Bibliji. Primjerice, Isus je apostolima Jakovu i Ivanu dao nadimak »sinovi groma« (Marko 3:17). No rijetko nalazimo da je netko sam sebi dao nadimak. Ipak, to se dogodilo kada je žena imenom Noemi zatražila od ljudi da ju zovu »Mara«, što znači »ogorčena« (Ruta 1:20). Nakon smrti supruga i dvojice sinova smatrala je da joj je Bog zagorčao život (r. 21).
Ime koje si je Noemi dala nije se održalo jer gubici nisu bili kraj njezine priče. Usred njezine tuge, Bog ju je blagoslovio dobrom snahom Rutom koja se s njom vratila u Betlehem, udala i rodila sina. Noemi je ponovo imala obitelj.
Iako nekada dolazimo u napast da si dajemo ‘gorke’ nadimke, poput »gubitnik« ili »nevoljeni«, zbog poteškoća koje nismo uspjeli svladati ili pogreške koje smo učinili, nadimci nisu kraj naših priča. Možemo ih zamijeniti imenom koje je Bog dao svakome od nas, ljubljeni (Rimljanima 9:25), i vidjeti načine na koje Bog proviđa za nas kad smo u nevolji.
– Lisa M. Samra
Ne određuju nas okolnosti ni životna iskustva, nego Bog.