Neka procvjeta nada

Pročitajte: Izaija 35:1-4

1 Neka se raduje pustinja i pustoš!
Neka se veseli pustara!
Neka procvjeta kao šafranove livade!
2 Neka cvate punim cvatom,
jest, neka se veseli, raduje i popijeva!
Krasota Libanona dat će joj se,
sjaj Karmela i ravnice Šarona.
Oni će gledati krasotu Gospodnju,
sjaj Boga našega.

3 Zato ojačajte klonule ruke
i utvrdite iznemogla koljena!
4 Recite onima koji su duhom klonuli:
»Budite jaki! Ne bojte se!
Evo Bog vaš!
Osveta dolazi,
plaća Božja.
On će sam doći da vas otkupi.«

Neka se raduje pustinja i pustoš! Neka se veseli pustara! Neka procvjeta kao šafranove livade!

Izaija 35:1

U jednome gradu, nakon što je raskrčeno zapušteno zemljište i oživljeno prekrasnim cvijećem i drvećem, živnuli su i okolni stanovnici. To se pokazalo posebno istinitim za one koji su živjeli u oskudici.

»Postoji sve veći broj dokaza da zelene površine, poput parkova i vrtova, mogu povoljno utjecati na mentalno zdravlje, a to je posebno važno za stanovnike siromašnijih četvrti« rekla je dr. Eugenia South, jedna od sudionika istraživanja koje se time bavilo.

Potlačeni narod Izraela i Jude pronašao je novu nadu u viziji proroka Izaije o obnovi koju Bog priprema za njih. Usred propasti i suda koje je Izaija pretkazao, to je obećanje pustilo korijenje: »Neka se raduje pustinja i pustoš! Neka se veseli pustara! Neka procvjeta kao šafranove livade! Neka cvate punim cvatom, jest, neka se veseli!« (r. r. 1,2)

Bez obzira na to u kakvoj se situaciji danas nalazili, i mi se možemo radovati predivnim načinima na koje nas naš nebeski Otac obnavlja svježom nadom i svime što je stvorio. Kad smo potišteni okrijepit će nas razmišljanje o Njegovoj slavi i sjaju. »Zato ojačajte klonule ruke i utvrdite iznemogla koljena!« (r. 3)

– Patricia Rayborn

Može li nekoliko cvjetova probuditi našu nadu? Prorok je rekao da može – A to kaže i naš Bog – izvor nade.