Dovoljno veliki
Pročitajte: Evanđelje po Luki 18:16-18
18 Neki ga predstojnik zapita: »Učitelju dobri, što moram činiti da postignem vječni život?«
Pustite djecu, neka dolaze k Meni, i ne branite im; jer je takovih Božje kraljevstvo.
Luka 18:16
MOJ je unuk dotrčao do crte koja označava visinu potrebnu da biste smjeli na veliki tobogan u lunaparku i prislonio leđa. Skakao je od sreće kada je njegova glava prešla crtu.
Toliko stvari u životu ovise o tome jeste li dovoljno ‘veliki’, zar ne? Za prelazak iz autosjedalice na sjedište sa sigurnosnim pojasom i sa stražnjeg sjedišta na prednje. Za polaganje vozačkog ispita. Za glasovanja. Vjenčanje. Kao i moj unuk, i mi možemo provesti život žudeći da odrastemo.
U novozavjetno doba djecu su voljeli, ali ne i cijenili sve dok nisu bila dovoljno ‘odrasla’ da pridonose obitelji i uđu u sinagogu s povlasticama odraslih. Isus je srušio mjerila svoga doba jer je raširenih ruku dočekivao siromašne, bolesne, pa čak i djecu. Tri evanđelja (Matej, Marko i Luka) govore o roditeljima koji su djecu donosili Isusu »da stavi ruke na njih i da se pomoli« (Matej 19:13).
Učenici su ih zbog toga ukorili smatrajući to nepotrebnom gnjavažom. Isus se razljutio (Marko 10:14) i zagrlio mališane. Podigao im je vrijednost u svojem kraljevstvu i svima rekao da ako žele ući u Njegovo kraljevstvo, moraju biti poput djece – prihvatiti svoju ranjivost i potrebu za Njim kako bi Ga mogli upoznati (Luka 18:17).
– Elisa Morgan
Upravo ta naša djetinja potreba čini nas dovoljno velikima da primimo Božju ljubav.