Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 3:17-18

Svi mi… preobražavamo se u istu sliku.

2 Korinćanima 3:18

RAVNATELJICA pjevačkog zbora Arianne Abela provela je djetinjstvo sjedeći na rukama – da ih sakrije. Rođena je bez nekih prstiju i prstiju spojenih na obje ruke, nije imala lijevu nogu ni prste na desnoj nozi. Ljubiteljica glazbe i lirski sopran, planirala je studirati političke znanosti na sveučilištu. A onda ju je jednoga dana voditelj zbora zamolio da dirigira umjesto njega, i svi su vidjeli njezine ruke. Toga trenutka pronašla je svoj poziv. Počela je dirigirati crkvenim pjevačkim- zborovima i ravnati zborovima na drugom sveučilištu. »Moji su učitelji nešto vidjeli u meni«, objašnjava Arianne.

Njezina nadahnjujuća priča potiče vjernike da se pitaju: Što Bog, naš sveti Učitelj, vidi u nama, bez obzira na naša ograničenja? Prije svega vidi sebe. »Tako Bog stvori čovjeka na sliku svoju. Stvori ga na sliku Božju. Stvori ih kao muža i ženu« (Postanak 1:27).

Budući da smo stvoreni na Božju sliku, trebali bismo odražavati Njega. Za Ariannu to znači da joj Isus, a ne njezine ruke ili nedostatak prstiju, znači najviše. To vrijedi i za nas. »A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku« (2 Korinćanima 3:18, K. S.) Poput Arianne i mi možemo ‘dirigirati’ svojim životom Kristovom snagom koja nas mijenja (r. 18) i svojom ‘životnom pjesmom’ veličati Boga.

– Patricia Raybon

Stvoreni smo na Božju sliku. Živimo u skladu s tim.