Duhovna stvarnost

Kada navru bujice

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Luki 6:46-49

46 Što me zovete: Gospodine, Gospodine, a ne činite što govorim? 47 Pokazat ću vam na koga je nalik onaj koji dolazi k meni, sluša moje riječi i izvršava ih. 48 On je nalik na čovjeka koji je sagradio kuću, duboko kopao i udario temelj na stijeni. Dođe poplava, navali bujica na tu kuću. Ali je nije mogla potresti jer je bila dobro sagrađena.
49 A tko sluša moje riječi, ali ih ne izvršava, nalik je na čovjeka koji sazida svoju kuću na tlu i bez temelja. Kad na nju navali bujica, odmah padne i – velika bude ruševina od one kuće.

A tko sluša moje riječi, ali ih ne izvršava, nalik je na čovjeka koji sazida svoju kuću na tlu i bez temelja.

Luka 6:49

Živim u Coloradu, državi u zapadnoj Americi poznatoj po najvišem planinskom lancu Stjenjaku (Rocky Mountains) i obilnim snježnim oborinama. Ipak, najgora prirodna katastrofa u mojoj državi nema nikakve veze sa snijegom, nego s kišom. Poplava se dogodila 31. srpnja 1976. Kada se voda konačno povukla, broj poginulih dosegao je 144, ne računajući stoku. Nakon katastrofe napisane su brojne studije, osobito o temeljima na kojima su izgrađene ceste.

Potporni zidovi na cestama koji su izdržali oluju bili su oni od armiranog betona. Drugim riječima, imali su siguran i jak temelj.

U našem životu pitanje nije hoće li doći do ‘poplava’, nego kada. Ponekad budemo unaprijed upozoreni, ali obično ne. Isus naglašava važnost snažnog temelja za takva razdoblja –jedan je slušanje njegovih riječi i izvršavanje Evanđelja (r. 47). Takva je praksa poput ulijevanja betona u naš život. »Dođe poplava, navali bujica«, a hoće, možemo odoljeti samo ako smo dobro sagrađeni (r. 48). Odsutnost takve prakse vodi naš život prema propasti i uništenju (r. 49). To je razlika između onoga ‘biti mudar’ ili ‘biti bezuman’.

Dobro je povremeno zastati i provjeriti temelje. Njegovom snagom možemo ih ojačati, za razdoblja poplava.

– John Blase

Isuse, hvala ti što si s nama i kada navru životne bujice.