Božja savršena skrb
25. siječnja
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Prva Ivanova poslanica 3:1-6
Vidite kakvu nam je ljubav dao Otac: mi se zovemo djeca Božja, i jesmo. Zato svijet ne poznaje nas, jer ne poznaje njega.
1 Ivanova 3:1
Trogodišnji Dylan McCoy tek je naučio plivati kad je propao kroz trulu šperploču koja je prekrivala oko trinaest metara duboki bunar u vrtu njegova djeda. Dylan se uspio održavati na tri metra dubokoj vodi, sve dok njegov otac nije sišao i spasio ga. Iako su vatrogasci donijeli uže da povuku dječaka, njegov je otac bio toliko zabrinut da se spustio po kamenom skliskom zidu bunara i spasio ga.
O, roditeljske li ljubavi! O, duljine i dubine koje ćemo prijeći za svoju djecu! Kad je apostol Ivan pisao vjernicima rane Crkve koji su se mučili tražeći uporište za svoju vjeru, jer su se lažna učenja vrtložila u njima, dodao je i sljedeće riječi: »Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo!« (r. 1, K. S.)
Nazivajući vjernike u Isusa djecom Božjom bilo je prisno i pravno obilježje koje je vrijedilo za sve koji se u Njega uzdaju. O, duljine i dubine koje će Bog prijeći do svoje djece!
Postoje djela koja će roditelji poduzeti samo za svoju djecu, poput Dylanova oca i poput konačnog čina našega nebeskog Oca koji je poslao Svoga jedinog Sina da nas čuva blizu svoga srca i obnovi nas za život s Njim (r. 5,6).
– Elisa Morgan
Oče, hvala ti što si posegnuo u bunar naših potreba da nas spasiš i vratiš k sebi!
25. siječnja
24. siječnja
23. siječnja
21. siječnja