Pročitajte: Ruta 1:3-5,20-21

Svaka gorčina, i gnjev i ljutina, i vika i vrijeđanje neka nestanu među vama…

Efežanima 4:31

Kada su u braku Rebeccina brata i njegove žena počeli problemi, Rebecca se iskreno molila za njihovo pomirenje. Ali, razveli su se. Djeca su pripala majci, a njihov se otac nije bunio. Rebecca nikada više nije vidjela svoje nećakinje koje je silno voljela. Godinama poslije rekla je: »Noseći se sa svojom tugom, dopustila sam da nikne korijen gorčine u mome srcu, koji se počeo širiti na moju obitelj i prijatelje.«

Knjiga o Ruti govori o ženi Naomi. U svom se srcu borila s boli, koja je s vremenom prerasla u gorčinu. Njezin je suprug umro u stranoj zemlji, a deset godina poslije umrla su i oba njezina sina. Lišenoj svega, ostale su joj samo snahe Ruta i Orpa (1:3-5). Kad su se Naomi i Ruta vratile u Naominu domovinu, cijeli je grad bio uzbuđen što ih ponovo vidi. No Naomi je rekla svojim prijateljima: »Jer Svemogući pusti na me veliku gorkost
Svemogući tugu na me navali« (r. 20,21). Zamolila ih je da je zovu Mara, što znači ogorčena.

Tko se nije suočio s razočaranjem? Tko nije bio kušan gorčinom? Bolno je kad ne ispunimo tuđa očekivanja i kad zbog zahtjeva drugih postanemo ogorčenima.

Kada priznamo sebi i Bogu što se događa duboko u našem srcu, naš dragi Vrtlar može nam pomoći iskopati i najmanji korijen gorčine i zamijeniti ga vedrim duhom.

– Anne Cetas

Bože, pomogni nam vidjeti dobro koje nam pokazuješ.