Različitost u Kristu
24. travnja
Ali eto Bog postavi udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio.
1 Korinćanima 12:18
1 Korinćanima 12:18
Sigurni i mirni
Pročitajte: Psalam 91
1 Koji stanuje u zaštiti Višnjega,
koji boravi u sjeni Svemogućega,
2 reći će Gospodu: »Utočište moje i Zaklone moj,
Bože moj, u kojega se uzdam!«
3 Jer on će te sačuvati od zamke ptičarske,
od smrtnog pomora.
4 Svojim perjem će te pokriti,
pod krilima svojim će te sakriti;
štit i oklop bit će ti njegova vjernost.
koji boravi u sjeni Svemogućega,
2 reći će Gospodu: »Utočište moje i Zaklone moj,
Bože moj, u kojega se uzdam!«
3 Jer on će te sačuvati od zamke ptičarske,
od smrtnog pomora.
4 Svojim perjem će te pokriti,
pod krilima svojim će te sakriti;
štit i oklop bit će ti njegova vjernost.
5 Ne ćeš se bojati strašila noći,
niti strijele što leti danju.
6 Ni kuge što tumara po tmini,
ni pošasti što hara o podne.
7 I padne li uza te tisuću i deset tisuća s desne tvoje,
tebi se ne će približiti.
8 Samo ako budeš gledao svojim očima,
vidjet ćeš plaću grešnika.
9 »Da, ti si moje utočište, Gospode!«
Svevišnjega si uzeo sebi za utočište.
10 Ne će te stići nesreća,
nevolja se ne će približiti tvojemu šatoru.
11 Jer je svojim anđelima zapovjedio za tebe
da te čuvaju na svim tvojim stazama.
12 Nosit će te na svojim rukama,
da se ne spotakne o kamen tvoja noga.
13 Gazit ćeš lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmaja.
14 »Spasit ću ga jer se uhvatio za me!
Štitit ću ga jer poznaje ime moje.
15 Zazvat će me i ja ću ga uslišiti,
uz njega ću biti u nevolji,
izbavit ću ga i proslaviti.
16 Zasitit ću ga danima mnogim,
pokazat ću mu svoje spasenje.«
Koji stanuje u zaštiti Višnjega, koji boravi u sjeni Svemogućega, reći će Gospodu: »Utočište moje i Zaklone moj!
Psalam 91:1,2
KAO živahan predškolac, moj je sin Xavier izbjegavao popodnevni odmor. No ipak je to često završilo neželjenim, premda prijeko potrebnim spavanjem. Vrpoljio se, silazio s kauča, trčao ili se valjao po sobi da to izbjegne. »Mama, gladan sam… Žedan sam… Moram piškiti… Želim zagrljaj.« Znajući koliko mu je potreban odmor, pozvala bih ga da mi sjedne u krilo. Naslonio bi se na moju ruku i zaspao.
Na početku svoga duhovnog života i ja sam, kao i moj sin, pokazivala želju da budem aktivna. Radeći nešto osjećala sam se prihvaćenom, važnom, da vladam situacijom, a buka oko mene prigušila je moju zabrinutost zbog nedostataka i iskušenja. Prepuštanje odmoru samo je potvrđivalo moju krhku ljudskost. Zato sam izbjegavala mir i tišinu, sumnjajući da Bog može riješiti stvari bez moje pomoći.
Ali on je naše utočište, bez obzira na nevolje ili neizvjesnosti koje nas okružuju. Put pred nama može se činiti dugim, zastrašujućim ili zahtjevnim, ali njegova nas ljubav obavija. On nas čuje, odgovara nam i ostaje s nama… sada i zauvijek (Psalam 91). Prigrlimo tišinu i utonimo u Božju postojanu ljubav i stalnu prisutnost. U njemu se možemo smiriti i odmoriti.
– Xochitl Dixon
Oče, hvala na sigurnom utočištu i bezuvjetnoj ljubavi.