Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Habakuk 3:6,16-19
16 Čuo sam to; tada je uzdrhtalo moje tijelo.
Na taj glas zadrhtale su moje usne.
Trule su postale moje kosti,
koljena su moja klecala,
kao da bih čekao dan tjeskobe,
kad uziđe narod što nas napada.
17 Jer smokva ne donosi više ploda.
Nema roda na vinovoj lozi.
Ljetina je masline loša.
Njiva ne daje hrane.
Ovaca nema u torovima.
Goveda nema u štalama.
18 Ali ja ću se radovati u Gospodinu,
veselit ću se u Bogu svojega spasenja.
19 Svemogući mi je Gospodin snaga.
On mi daje noge kao u košute.
On mi daje da idem po svojim visinama.
Ali ja ću se radovati u Gospodinu.
Habakuk 3:18
KADA je poznati pisac C. S. Lewis predao svoj život Isusu, u početku se protivio slavljenju Boga. Zapravo je to zvao ‘kamenom spoticanja’. Mučilo ga je to što sam Bog to zahtijeva. No, s vremenom je shvatio da dok ga slavimo, Bog nam pokazuje svoju prisutnost. Tada mi, u savršenoj ljubavi s Bogom, nalazimo radost u njemu, koju je nemoguće razdvojiti, jednako kao što je nemoguće razdvojiti svjetlost koju ogledalo prima od svjetlosti koju širi od sebe.
Prorok Habakuk to je zaključio stoljećima prije. Nakon što se požalio Bogu zbog zala koja su snašla narod Jude, Habakuk je shvatio da mu slavljenje donosi radost – ne zbog onoga što Bog čini, nego onoga tko on jest. Zato, bez obzira na to što nas snašlo, Bog je velik. Kao što prorok izjavljuje:
»Jer smokva ne donosi više ploda. Nema roda na vinovoj lozi. Ljetina je maslina loša. Njiva ne daje hrane. Ovaca nema u torovima. Goveda nema u štalama. Ali ja ću se radovati u Gospodinu, veselit ću se u Bogu svoga spasenja« (r. 17,18).
Clive S. Lewis shvatio je da čitavim svijetom odzvanja slavljenje. Habakuk se također prepušta slavljenju Boga uvijek i pronalazi veliku radost u onome čiji su »putovi od vječnosti« (r. 6).
– Patricia Raybon
Ljubljeni Bože, usprkos teškim vremenima, potakni nas da te slavimo jer nam to donosi radost.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga