Pročitajte: Psalam 116:1-7

Vrati se, dušo moja, u svoj mir, jer ti Gospod učini dobro!

Psalam 116:7

»TATA, hoćeš li mi čitati?« upitala je moja kći. Nije neobično da dijete to pita roditelja, ali moja kći sada ima jedanaest godina. Ovih je dana takvih zahtjeva manje nego dok je bila mlađa. »Da«, rekao sam sav sretan, a ona se sklupčala pokraj mene na kauču.

Dok sam joj čitao iz prvog sveska Gospodara prstenova, pod naslovom Prstenova družina, praktički se stopila sa mnom. Bio je to jedan od onih veličanstvenih trenutaka kada kao roditelji možemo osjetiti tek nagovještaj savršene ljubavi kojom nas ljubi naš nebeski Otac i njegovu duboku čežnju da se ‘sklupčamo’ u njegovoj prisutnosti i ljubavi.

U tom sam trenutku shvatio da jako sličim svojoj jedanaestogodišnjakinji. Uglavnom sam usredotočen na to da budem neovisan. Pritom je lako izgubiti vezu s Božjom ljubavi prema nama, nježnom i zaštitničkom ljubavi o kojoj čitamo u 116. psalmu: »Milostiv je Gospodin… Bog je naš sažaljiv« (r. 5). To je ljubav zbog koje se, poput moje kćeri, mogu sklupčati u Božjem krilu, i uživati u tome da me voli.

Psalam 116:7 sugerira da ćemo se možda trebati redovito podsjećati na Božju ljubav, a zatim uspuzati u njegovo naručje: »Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj« (K. S.) On to dosita je.

– Adam R. Holz

Oče, hvala ti na tvojoj savršenoj ljubavi prema nama.