Spomenite se i slavite
Pročitajte: Evanđelje po Luki 22:14-23
21 Ali evo, ruka mog izdajnika je sa mnom na stolu. 22 Sin Čovječji ide, doduše, kao što je određeno; ali teško čovjeku koji ga izdaje!« 23 Tada oni stadoše jedan drugoga pitati tko je od njih koji bi to mogao učiniti.
Onda uze kruh, zahvali, razlomi ga i dade im ga govoreći: »Ovo je moje tijelo koje se predaje za vas. Ovo činite u spomen na mene!
Luka 22:19
SNAŽNE eksplozije su 6. prosinca 1907. godine potresle malu zajednicu u američkoj saveznoj državi Zapadna Virginia, i prouzročile jednu od najvećih rudarskih nesreća u povijesti. Poginulo je oko 360 rudara, a procjenjuje se da je ova stravična tragedija za sobom ostavila oko 250 udovica i 1000 djece bez očeva. Povjesničari ustraju na tome da je memorijalna svečanost održana na ispraćaju rudara bila poticaj za obilježavanje Dana očeva u SAD-u. Iz velikoga gubitka nastalo je sjećanje i – na kraju – slavlje.
Najveća tragedija u ljudskoj povijesti dogodila se kad su ljudi razapeli svoga Stvoritelja. No, taj je bolni trenutak potaknuo sjećanje i slavljenje. Noć prije nego što će otići na križ, Isus je na proslavi Pashe uzeo kruh i vino i upriličio vlastitu memorijalnu proslavu. Evanđelist Luka to opisuje ovako: »Zatim uze kruh, zahvali i razlomi ga pa im ga dade govoreći: ‘Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje. Ovo činite na moju uspomenu’!« (r. 19, K. S.)
Još i danas pri Večeri Gospodnjoj slavimo njegovu veliku, nepokolebljivu ljubav – prisjećamo se cijene našeg spasenja i slavimo dar života koji nam je priskrbila njegova žrtva.
– Bill Crowder
Okupljeni oko stola Gospodnjeg sjećamo se, zahvaljujemo i iščekujemo Kristov ponovni dolazak.