Duhovna stvarnost

Izvan tabora

by · Published · Updated

Pročitajte: Poslanica Hebrejima 13:11-16

11 Jer se izvan tabora spaljuju tjelesa onih životinja čiju krv za grijeh unosi veliki svećenik u Svetinju nad svetinjama. 12 Zato je i Isus trpio izvan vrata, da posveti narod svojom krvlju. 13 Iziđimo dakle k njemu izvan tabora, noseći njegovo poniženje. 14 Jer ovdje nemamo trajnog grada, nego tražimo onaj koji će doći. 15 Po njemu dakle prinosimo svagda Bogu zahvalnu žrtvu, to jest plod usana koje slave njegovo ime! 16 A ne zaboravljajte dobročinstva i zajedništva, jer se takvim žrtvama ugađa Bogu!

Zato je i Isus trpio izvan vrata, da posveti narod svojom krvlju.

Hebrejima 13:12

PETAK je bio sajmeni dan u gradu u Gani u kojemu sam odrastao. Nakon toliko godina još se uvijek sjećam jedne prodavačice. Kada bi se sagnula da pokupi svoje proizvode od izdubljene tikve, vidjelo se da su joj prsti na rukama i nogama bili zahvaćeni Hansenovom bolešću (gubom). Neki su ju izbjegavali, no moja je majka redovito kupovala kod nje. Vidio sam ju samo u dane sajma. Potom bi nestala.

U doba starih Izraelaca bolesti poput gube značile su život »izvan tabora«. Bilo je to beznadno postojanje. Izraelski zakon odredio je da takvi ljudi trebaju »stanovati odijeljeno« (Levitski zak. 13:46). Izvan tabora bilo je mjesto gdje su žrtvovani junci (4:12). Izvan tabora bilo je mjesto gdje niste željeli biti.

Ta surova stvarnost udahnjuje život u izjavu o Isusu u Hebrejima 13: »Iziđimo dakle k njemu izvan tabora, noseći njegovo poniženje« (r. 13). Isus je razapet pred vratima Jeruzalema, što je važno kad proučavamo hebrejski žrtveni sustav.

Želimo biti popularni, cijenjeni i živjeti ugodnim životom. Ali Bog nas poziva da odemo »izvan tabora« – tamo gdje nije ugodno. Tamo ćemo susresti gubavce. Tamo ćemo pronaći odbačene. I Isusa.

– Tim Gustafson

Hvala ti, Isuse, što nas sve jednako voliš. Hvala ti što nikoga ne odbacuješ, što smo ti svi jednako dragocjeni.