Bog zna kako se osjećamo
Pročitajte: Psalam 42
tako moja duša čezne za tobom, Bože!
3 Duša moja žeđa Boga, Boga života;
kad ću doći i gledati lice Božje.
4 Moje suze su mi jelo danju i noću,
dok me svaki dan pitaju: »Gdje je tvoj Bog?«
5 Tada se spomenem
i duša mi se ražalosti,
kako nekoć hodih u mnoštvu,
predvodeć ih k domu Božjemu,
uz klicanje i hvalospjeve blagdanskoga mnoštva.
6 Zašto si klonula, dušo moja;
zašto uzdišeš u meni?
Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog.
7 Žalosna je u meni moja duša
zato te se spominjem iz zemlje Jordana i Hermona,
s brda Misara.
8 Bezdan doziva bezdan šumom tvojih slapova;
svi tvoji valovi i vode prešli su preko mene.
9 Danju dariva Gospod svoju milost,
a noću pjevam mu pjesmu,
molitvu k Bogu mojega života.
10 Reći ću Bogu, svojoj stijeni: Zašto si me zaboravio?
Zašto idem žalostan dok me neprijatelj muči?
11 Kroz kosti struji mi poruga mojih tlačitelja
dok me pitaju svaki dan: »Gdje je tvoj Bog?«
12 Zašto si klonula, dušo moja; zašto uzdišeš u meni?
Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog.
Danju dariva Gospod svoju milost, a noću pjevam mu pjesmu, molitvu k Bogu mojega života.
Psalam 42:9
SIERRA je bila shrvana i silno rastužena sinovom borbom s ovisnošću. »Osjećam se loše«, rekla je. »Misli li Bog da nemam vjere jer ne mogu prestati plakati kad se molim?«
»Ne znam što Bog misli«, rekla sam ,»ali znam da se može nositi sa stvarnim osjećajima. On ionako zna kako se osjećamo.« Molila sam se i brisala suze dok smo Sierra i ja vapile Bogu da izbavi njezina sina.
U Svetom pismu mnogo je primjera ljudi koji se hrvaju s Bogom jer se muče s problemima. Psalamist izražava duboku čežnju za iskustvom mira Božje snažne prisutnosti. Priznaje svoje suze i depresiju zbog pretrpljene tuge. Njegov nemir polako jenjava i preplavljuje ga veličanje zbog Božje vjernosti. Ohrabruje dušu riječima: »Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog« (r. 12). Osjeća da je stalno između onoga što zna da je istina o Bogu i neporecive stvarnosti svojih silnih osjećaja.
Bog nas je stvorio na svoju sliku, s osjećajima. Naše suze otkrivaju duboku ljubav i suosjećajnost, ne nužno i nedostatak vjere. Bogu možemo doći sa sadašnjim ranama, ali i starim ožiljcima jer on zna što osjećamo. Svaka molitva – bilo tiha, u jecaju ili glasna – s povjerenjem, pokazuje da vjerujemo u Božje obećanje da nas čuje i voli.
– Xochitl Dixon
Oče, hvala ti što razumiješ naše promjenjive osjećaje.