Pročitajte: Druga poslanica Timoteju 3:10-17

U svome srcu pohranih riječi tvoje,da ne sagriješim protiv tebe.

Psalam 119:11

DOK mi je Emma govorila kako joj je Bog pomogao prihvatiti svoj identitet kao njegovo voljeno dijete, često je koristila retke iz Svetoga pisma. Jedva sam razaznavala gdje prestaju njezine riječi i započinju Božje riječi. Kad sam ju pohvalila da je poput hodajuće Biblije, čelo joj se naboralo. Nije namjerno citirala retke iz Pisma. Svakodnevno je čitala Bibliju, i mudrost koju je u njoj nalazila postala je dio Emminog svakodnevnog rječnika. Radovala se Božjoj stalnoj prisutnosti i uživala je tu istinu prenositi drugima. Ali Emma nije prva mlada osoba koju je Bog upotrijebio da potakne druge da se mole, čitaju, pamte i primjenjuju Sveto pismo.

Kad je apostol Pavao ohrabrio Timoteja da bude »poslužitelj« vjernicima, pokazao je povjerenje u tog mladića (1 Timoteju 4:11-16) i priznao da je Timotej od malena ukorijenjen u Svetome pismu (2 Timoteju 3:15). Obojica su se suočavali sa sumnjičavcima. No, živjeli su vjerujući da je sve »Pismo Bogom nadahnuto i korisno za poučavanje, za uvjeravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi, da Božji čovjek bude savršen, spreman za svako dobro djelo« (r. 16,17).

Ako naša srca ispunjavaju Božja mudrost, istina i ljubav, one će se prelijevati u naše razgovore i bit ćemo hodajuće Biblije.

– Xochitl Dixon

Božja mudrost mijenja srca. Podijelimo ju s drugima.