Pročitajte: Evanđelje po Mateju 6:19-21

Jer gdje je tvoje blago, ondje je i tvoje srce.

Matej 6:21

TIJEKOM odrastanja moje dvije sestre i ja voljele smo sjediti jedna uz drugu na majčinoj velikoj škrinji od cedrovine. Mama je u njoj držala naše vunene džempere i ručne radove koje je vezla ili heklala moja baka. Sadržaj škrinje bio joj je dragocjen i nadala se da će intenzivan miris cedrova drveta obeshrabriti moljce da unište ono što je unutra.

Većinu zemaljskih dobara lako mogu uništiti insekti, hrđa ili ih netko može ukrasti. Poglavlje 6. Matejeva evanđelja potiče nas da se usredotočimo – ne na stvari s ograničenim vijekom trajanja, nego na one koje imaju vječnu vrijednost. Kad je moja mama umrla u pedeset i sedmoj godini, nije nakupila mnogo zemaljskih dobara, ali volim razmišljati o blagu koje je pohranila na nebu (r. 19,20).

Sjećam se koliko je voljela Boga i služila mu samozatajno: vjerno se brinula za svoju obitelj, podučavala djecu u nedjeljnoj školi, sprijateljila se sa ženom koju je napustio muž, tješila mladu majku koja je izgubila dijete. I molila se… Čak i nakon što je izgubila vid i postala vezana za invalidska kolica, nastavila je voljeti i moliti se za druge.

Naše pravo blago ne mjeri se onime što steknemo – nego onime u što ili u koga ulažemo svoje vrijeme i strasti. Kakvo ‘blago’ skupljamo na nebu služeći i slijedeći Isusa?

– Cindy Hess Kasper

Pokaži nam, Oče, kako da živimo i u što da ulažemo tebi na slavu.