Usprkos kušnjama
25. studenoga
Psalam 100:4
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
12 Slavi, Jeruzaleme, Gospoda,
hvali Boga svoga, Sione!
13 Jer on je utvrdio prijevornice vrata tvojih,
usred tebe blagoslivlje djecu tvoju.
14 On pribavi mir granicama tvojim,
siti te pšenicom najboljom.
15 Svoju zapovijed šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
16 Daje snijeg kao vunu,
a inje sipa kao pepeo,
17 baca gràd kao zalogaje.
Tko može opstati pred njegovom studeni?
Daje snijeg kao vunu, a inje sipa kao pepeo.
Psalam 147:16
POLICAJAC je bio zadivljen molitvama, procjenjujući da je »stotine tisuća ili možda milijuna molitava« upućeno Bogu za pomoć dok je vatra bjesnila planinama u njegovoj domovini. Požar je za dvanaest sati progutao 100.000 jutara zemlje, harajući kroz suhe šume, spalivši tristo kuća do temelja i prijeteći svim gradovima na putu. Zatim je došao ‘Božji dar’, kako ga je nazvao jedan meteorolog. Ne, ne kiša. Snijeg! Pao je rano za to doba godine, baš na požarno područje. Tridesetak centimetara vlažnog snijega usporilo je širenje vatre, a na nekim mjestima potpuno ju zaustavilo.
Takva milosrdna pomoć činila se previše nevjerojatnom za objasniti. Čuje li nas Bog kad se molimo za snijeg? Za kišu? Biblija navodi njegove brojne odgovore, primjerice Ilijinu nadu da će pasti kiša (1 Kraljevima 18:41-46). Ilija, sluga velike vjere, razumio je Božju suverenost, uključujući i vremenske prilike. U 147. psalmu čitamo da je Bog onaj koji »zemlji kišu sprema« (r. 8, K. S.), »kao vunu snijeg razbacuje«, »voda mrzne od njegove studeni« (r. 16,17; K. S.).
Ilija je čuo »hujanje dažda« prije nego što su se oblaci uopće stvorili (1 Kraljevima 18:41). Je li i naša vjera tako jaka? Bog nas poziva da mu vjerujemo, bez obzira na njegov odgovor. Obratimo mu za njegovu nevjerojatnu pomoć.
– Patricia Raybon
Stvoritelju, klanjamo se pred tobom, ponizni pred tvojom milosrdnom pomoći. Hvala ti.
25. studenoga
24. studenoga
23. studenoga
21. studenoga