Duhovna stvarnost

Živjeti po vjeri

by · Published · Updated

Pročitajte: Prva knjiga o Samuelu 17:32,40-47

32 David reče Šaulu: »Neka nitko ne gubi srčanosti zbog njega! Sluga će tvoj izići i borit će se s tim Filistejcem.«
40 uze svoj štap u ruku i potraži sebi iz potoka pet glatkih kamenova. Stavi ih u pastirsku torbu, koju je upotrebljavao kao torbu za praćku. Onda uze svoju praćku u ruku i pođe na Filistejca. 41 Filistejac je išao sve bliže Davidu. Njegov štitonoša koračao je pred njim. 42 Kad Filistejac pogleda i vidje Davida, samo mu se podsmjehnu, jer je bio još tako mlad, rumen i krasna lica. 43 Filistejac doviknu Davidu: »Zar sam pas da ideš na me štapom?« I prokle Filistejac Davida svojim bogovima. 44 Nato viknu Filistejac Davidu: »Hodi ovamo k meni, da dam tvoje meso nebeskim pticama i zemaljskim životinjama!«
45 A David odvrati Filistejcu: »Ti ideš na me s mačem, s kopljem i sa sulicom. A ja idem na te u ime Gospodina nad vojskama, Boga vojske Izraelove, koju si ti pogrdio. 46 Danas će te Gospodin dati u moju ruku. Ubit ću te i glavu ti odsjeći. Trupla vojske filistejske još danas ću dati nebeskim pticama i zemaljskim životinjama, da spozna sav svijet da ima Bog u Izraelu. 47 Znat će sve ovo mnoštvo da Gospodin ne daje pobjede mačem i sulicom. Jer je rat Gospodnji. On će vas dati u naše ruke.«

… jer putujemo u vjeri, a ne u gledanju.

2 Korinćanima 5:7

GARY je imao problema s ravnotežom. Liječnik mu je odredio fizikalnu terapiju kako bi poboljšao ravnotežu pri hodanju. Tijekom jedne terapije njegov mu je terapeut rekao: »Previše vjeruješ u ono što vidiš, čak i kad je to pogrešno! Ne oslanjaš se dovoljno na druga osjetila, na ono što osjećaš pod nogama i unutarnja čula, koja također pomažu da održiš ravnotežu.«

»Previše vjeruješ u ono što vidiš« podsjeća na priču o Davidu, mladom pastiru, i njegovu susretu s Golijatom. Četrdeset dana Golijat, filistejski junak »bi izlazio jutrom i večerom«, rugajući im se da pošalju nekoga da se bori s njim (1 Sam. 17:16). No ono na što su se ljudi usredotočili, prirodno je izazivalo strah. Tada se pojavio mladi David kojega je otac zamolio da odnese zalihe hrane svojoj starijoj braći (r. 18).

Kako je David gledao na situaciju? Vjerom u Boga, a ne po gledanju. Vidio je diva, ali vjerovao je da će Bog spasiti njegov narod. Iako je bio tek mladić, rekao je kralju Šaulu: »Neka nitko ne gubi srčanost zbog njega… borit ću se s tim Filistejcem« (r. 32 ). Zatim je rekao Golijatu: »Jer je rat Gospodnji. On će vas dati u naše ruke« (r. 47). Bog je upravo to učinio.

Pouzdanje u Božji karakter i moć pomaže nam da živimo po vjeri, a ne po gledanju (2 Korinćanima 5:7).

– Anne Cetas

Dragi Bože, pokaži nam što znači vjerovati tebi.