Duhovna stvarnost

Biti primjećen

by · Published · Updated

Pročitajte: Djela apostolska 9:26-30

26 A kad dođe Savao u Jeruzalem, gledao je da se pridruži učenicima; i svi su ga se bojali jer nisu vjerovali da je učenik. 27 Tada se Barnaba zauze za njega i dovede ga k apostolima i pripovjedi im kako je na putu vidio Gospodina, kako mu je govorio i kako je u Damasku hrabro propovijedao u Isusovo ime. 28 I tako je on s njima u Jeruzalemu izlazio i ulazio, i hrabro je propovijedao u ime Gospodnje. 29 Govorio je i raspravljao s helenistima; a oni su gledali da ga ubiju. 30 Kad to doznaše braća, odvedoše ga u Cezareju i otputiše u Tarz.

A kad dođe Savao u Jeruzalem, gledao je da se pridruži učenicima; i svi su ga se bojali jer nisu vjerovali da je učenik.

Djela ap. 9:26

U članku o mentorstvu Hannah Schell objašnjava da mentori trebaju poticati, izazivati i nadahnjivati, ali »prvo, a možda i najvažnije, dobar mentor vas vidi…« Priznanje, ne u smislu nagrada ili publiciteta, nego jednostavno ‘biti viđen’, osnovna je ljudska potreba. Ljude treba prepoznati, poznavati i vjerovati u njih.

Barnaba, čije ime znači »Sin utjehe«, imao je sposobnost ‘vidjeti’ ljude oko sebe. Bio je spreman dati Savlu priliku kad su ga se drugi učenici »bojali« (r. 26). Savao, »zvan i Pavao« (13:9), progonio je vjernike (8:3). Zato nisu »vjerovali da je učenik« (r. 26).

Pavao i Barnaba nisu se složili oko toga hoće li povesti Marka sa sobom da obiđu vjernike po svim gradovima u kojima su propovijedali (15:36). Pavao nije smatrao da je pametno povesti Marka jer ih je bio napustio. Zanimljivo je da je Pavao poslije rekao: »Marka uzmi i dovedi sa sobom, jer mi je koristan za služenje« (2 Timoteju 4:11).

Barnabi je trebalo vremena da ‘vidi’ i Pavla i Marka. Možda možemo, kao i Barnaba, prepoznati potencijal u drugoj osobi ili smo i mi osoba kojoj je potreban duhovni mentor.

– Julie Schwab

Oče, povedi nas do onih koje ćemo ohrabriti i do onih koji će ohrabriti nas.