Nošeni ljubavlju

Pročitajte: Izaija 46:1-10
1 Pade Bel na koljena. Prevaljuje se nebo.
Likovi se njihovi stavljaju na tovarnu marvu.
Koje ste inače nosili,
tovare se sada kao teret na umorne životinje.
2 Oni se prevaljuju, padaju svi na koljena.
Ne mogu spasiti tereta.
Putuju sami u ropstvo.

3 »Poslušajte me, vi od Jakovljeve kuće,
vi svekoliki, koji ste ostali od Izraelove kuće!
Nosim vas od majčinih krila,
držim vas od rođenja.
4 Do vaše starosti ja sam isti.
Nosit ću vas do sijeda vijeka.
Tako sam činio, i dalje vas nosim,
nosit ću vas i spasiti.

5 S kim ćete me izjednačiti i usporediti?
Koga ćete staviti uza me da bi bio kao ja?
6 Prosipaju zlato iz kese,
mjere srebro na mjerilima.
Pogađaju se sa zlatarom,
da iz toga načini boga kojega štuju.
Pred kojim padaju na koljena.
7 Dižu ga na pleća, nose ga,
spuštaju ga dolje, stoji tiho na svom mjestu,
ne miče se sa svoga mjesta.
Zazovu li ga, ne odgovara,
nikoga ne izbavlja iz njegove nevolje.
8 Mislite na to i budite jaki!
Primite to k srcu, otpadnici!
9 Mislite na prijašnje od starine,
da sam ja jedino Bog i nitko drugi,
pravi Bog, kojemu nije ništa jednako,
10 koji je od početka javljao kraj,
od davne davnine ono što se još nije dogodilo!
Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti.
Sve što mi je drago, ispunjavam.

Nosit ću vas do sijeda vijeka.

Izaija 46:4

MOJ četverogodišnji unuk sjedio mi je u krilu i tapšao me po ćelavoj glavi, pozorno ju proučavajući. »Djede,« upitao je, »što se dogodilo s tvojom kosom?« »Oh,« nasmijao sam se, »izgubio sam ju s godinama.« Lice mu je postalo zamišljeno. »Šteta«, odgovorio je. »Morat ću ti dati malo svoje.«

Nasmiješio sam se i čvrsto ga zagrlio. Kad sam poslije razmišljao o njegovoj ljubavi prema meni u tom dragocjenom trenutku, sjetio sam se Božje nesebične, velikodušne ljubavi.

Gilbert K. Chesterton napisao je da smo mi sagriješili i ostarjeli, a naš nebeski Otac je mlađi od nas. Time je htio reći da je Vječan (Daniel 7:9), neokaljan grijehom Bog vječno mlad i ljubi nas raskošno, ljubavlju koja nikada ne posustaje niti blijedi. Potpuno je voljan i sposoban ispuniti obećanje koje je dao svome narodu u 46. poglavlju Izaije: »Do vaše starosti ja sam isti. Nosit ću vas do sijeda vijeka. Tako sam činio, i dalje vas nosim, nosit ću vas i spasiti« (r. 4).

Pet redaka poslije objašnjava da je on »jedino Bog i nitko drugi« (r. 9). Veliki »Ja sam, koji jesam« (Izlazak 3:14) voli nas toliko snažno da je otišao do krajnje granice i umro na križu. Ponio je svu težinu našega grijeha, da bismo došli k njemu, oslobodili se svoga teškog tereta i sa zahvalnošću vječno ga veličali!

– James Banks

Spasitelju, zahvalni smo ti što tvoja ljubav prema nama nikada ne stari! Pomogni nam da naša ljubav prema tebi postaje sve dublja i dublja.