Jabeš prizva Boga Izraelova i reče: »Ako me blagosloviš i raširiš moje područje…«

1 Ljetopisa 4:10

NAKON što sam se udala, više puta sam čula svog muža kako se ispričava zbog toga kakav je. Ljudi su govorili da je previše izravan, previše odvažan – jednom riječju previše Russell (Riđokos). Čini se da nisu primijetili da je topao, obziran i osjećajan. Njihove su mu primjedbe nanosile bol.

Jabeš je također živio pod teretom svoga imena. Pri rođenju mati mu nadjenu »ime Jabeš kad reče: ‘Rodih ga s bolom’« (r. 9) – naime Jabeš zvuči kao hebrejska riječ za bol. Bio je obilježen kao »čovjek boli«. Zamislite tu tugu i osamljenost. Izbjegavaju vas i od vas očekuju ono najgore.

Zato je Jabeš prizvao Izraelova Boga govoreći: »‘Ako me doista blagoslivljaš, raširi moje područje…« (r. 10, K. S.). Podsjetio je Boga na obećanja koja je preko Abrahama dao svojem narodu o blagoslovu i proširenju blagoslova (Postanak 12:1-3). Jabeš je prisvojio ta obećanja, u biti govoreći Gospodinu: »Ne dopusti da moje ime određuje kakav sam. Učini što si rekao; blagoslovi me i pošalji da blagosiljam druge!«

Ako je vaše ime ‘teško’, ono vas ne mora odrediti. Nije mog muža. Bog ga je pozvao da bude kapelan komandosima u Kraljevskim marincima – oni vole iskrene ljude od akcije.

– Debbi Fralick

Biti neshvaćen je bolno, ali to nas ne mora spriječiti da blagoslivljamo druge i da budemo blagoslovljeni.