Biti poslušni Bogu

Pročitajte: Prva knjiga o Kraljevima 17:1-16
1 Jednoga dana reče Ahabu Tišbijac Ilija, jedan od žitelja Gileada: »Tako živ bio Gospodin, Bog Izraelov, u čijoj sam službi: Sljedećih godina ne će pasti ni rosa ni dažd, osim ako ja sam to zapovjedim!« 2 Potom mu dođe riječ Gospodnja: 3 »Odi odavde, okreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana! 4 Iz potoka ćeš piti, a gavranima sam zapovjedio da te tamo hrane.« 5 On posluša Gospodina, ode tamo, nastani se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana. 6 Gavrani su mu ujutro donosili kruha i mesa i isto tako navečer. Iz potoka je pio. 7 Poslije nekog vremena presahnu potok, jer nije pao dažd u zemlji.
8 Tada mu dođe riječ Gospodnja ovako: 9 »Hajde, idi u Sareptu, što je kod Sidona, i tamo ostani! Zapovjedio sam tamo jednoj udovici da te hrani.« 10 Tako se on zaputi u Sareptu. Kad dođe na gradska vrata, a jedna udovica skuplja drva. On je dozva i zamoli je: »Donesi mi malo vode u posudi, da se napijem!« 11 Kad ona pođe da mu donese, viknu on za njom: »Donesi mi i malo kruha!« 12 Ona odgovori: »Tako živ bio Gospodin, Bog tvoj, nemam ništa pečenog, nego još samo pregršt brašna u ćupu i malo ulja u krčagu. Upravo skupljam drva da odem i to zgotovim sebi i svom sinu. Kad to pojedemo, onda ćemo umrijeti.« 13 A Ilija joj reče: »Ne brini se! Idi i učini kako si rekla! Ali prije napravi od toga meni jedan kolačić i donesi mi ga! Onda možeš također jedan zgotoviti sebi i svom sinu. 14 Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov:
Brašna u ćupu ne će nestati
i krčag s uljem ne će se isprazniti
do onoga dana kad Gospodin
opet pusti dažd na zemlju.«
15 Ona ode i učini kako je bio rekao Ilija, i imali su jela za dugo vremena ona, on i njezina kuća. 16 Brašna u ćupu nije nestalo, i krčag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio unaprijed kazao Gospodin preko Ilije.

On posluša Gospodina…

1 Kraljevima 17:5

NE volim uvijek raditi ono što mi kažu. Imam izbor: ili se usprotiviti ili zamoliti Boga da mi pomogne pomiriti se s time i poslušati. Možda mi ta tvrdoglavost – i molitva da me Bog smekša – pomaže primijetiti Ilijinu krotkost i poslušnost. Kada mu Bog kaže da nešto učini, on to i učini. I Bog ga upotrebljava u svojoj priči o otkupljenju.

U današnjem tekstu vidimo Iliju koji je čuo i poslušao Boga. Nakon što je najavio kralju Ahabu nadolazeću sušu (r. 1), prorok Ilija poslušao je Božje zapovijedi i otišao na potok Kerit gdje su se gavrani brinuli za njega (r. 5,6). Kad »presahnu potok« (r. 7), poslušao je Boga i zatražio hranu od udovice u Sarepti (r. 10). I ona je poslušala, iako je mislila da će umrijeti. No Ilija joj je obećao, u Božje ime, da joj ništa neće nedostajati. »Brašna u ćupu nije nestalo, i krčag s uljem nije se ispraznio« (r. 16).

Mi nismo Božji proroci, ali možemo steći Ilijin karakter jačajući ‘mišiće poslušnosti’. Možda možemo djelovati na poticaj koji osjetimo dok čitamo Sveto pismo ili možemo zamoliti Boga da nam pokaže područje života koje zadržavamo za sebe. Ako smo poslušni, zamolimo Boga da nas upotrijebi u svom velikom planu otkupljenja.

– Amy Boucher Pye

Dragi Bože, ti si dobar i ti si svet. Želimo ti biti poslušni jer znamo da nam želiš najbolje. Učini nas sličnima sebi.