Lokve sunčeve svjetlosti

Pročitajte: Evanđelju po Ivanu 1:1-5
1 U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Bog bijaše Riječ. 2 Ona bijaše u početku kod Boga. 3 Sve je po njoj postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. 4 U njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima. 5 Svjetlo svijetli u tami; ali tama ga ne obuze.

… narod koji sjedi u tami vidi veliko svjetlo; nad onima koji prebivaju u zemlji smrtne sjene sja svjetlo.

Matej 4:16

BIO je topao, ljetni dan. Moja četverogodišnja unuka Mollie i ja odmarale smo se nakon loptanja. Dok smo sjedile na trijemu i pile vodu, Mollie je pogledala u vrt i rekla: »Bako, pogledaj lokve sunčeve svjetlosti.« Zrake sunca probijale su se kroz krošnje drveća i na zemlji se vidio uzorak svjetla usred tamnih sjena.

Lokve sunčeve svjetlosti. Nije li to tračak nade u mračnim danima? U teškim vremenima – kada se čini da nema dobrih vijesti – umjesto da se usredotočimo na sjene, usredotočimo se na svjetlo.

Svjetlo ima ime – Isus. Matej je citirao Izaiju kako bi opisao svjetlost koja je došla na svijet kada je Isus došao: »… narod što je boravio u tmini vidje svjetlo veliko; onima koji prebivahu u tamnom predjelu smrti zasja svjetlo« (r. 16, K. S.; pročitajte i Izaija 9:2). Posljedice grijeha su svuda oko nas dok živimo u »zemlji smrtne sjene«. Ali kroz tu sjenu svijetli Isus, veliko i slavno svjetlo svijeta (Ivan 1:4,5).

Sunčeva svjetlost Isusove ljubavi i suosjećajnosti probija se kroz smrtnu sjenu – dajući nam »lokve sunčeve svjetlosti« da osvijetle naš dan i naša srca nadom.

– Dave Branon

Isuse, u svijetu punom nedaća trebamo tvoju prisutnost. Trebamo tvoju ljubav da nas podigne i izvede iz sjene i pomogne nam stajati u svjetlu tvoje veličanstvenosti.