Potpuno očišćeni

Pročitajte: Izaija 64:1-8
1 Ah, da razdereš nebo i siđeš dolje,
da bi zadrhtale gore pred tobom –
kao što oganj upali granje,
i učini da uzavre voda –
da se oglasi tvoje ime tvojim protivnicima,
da pred tobom zadršću narodi,
2 dok činiš strahovita djela,
koja nismo nikada očekivali!
O, da siđeš dolje, da zadrhtaju gore pred tobom!

3 Od davnina nije se čulo niti doznalo,
nije oko vidjelo
da je koji bog osim tebe
tako činio za one koji ga čekaju.
4 Ti se zauzimaš za onoga koji s radošću čini pravdu,
za one koji se spominju tebe na tvojim putovima.
Ali, ah, ti si se gnjevio,
a mi smo griješili dalje svojom nevjernošću i svojim otpadom.
5 Tako smo mi svekoliki postali
kao nečist čovjek,
i sva naša pravda kao okaljana haljina;
mi svi venemo kao lišće.
Naše opačine odnijele su nas kao vjetar.
6 Nitko nije zazivao tvoje ime,
nitko nije ustao da se tebe drži.
Jer si bio sakrio svoje lice od nas
i pustio si nas da dršćemo
pod pritiskom svojih opačina.
7 Ali sada, Gospodine, ti si naš otac.
Mi smo glina, ti si naš tvorac,
i mi smo svi djelo tvojih ruku.
8 Ne gnjevi se veoma, Gospodine,
i ne spominji se dovijeka krivnje!
Eto, ipak pogledaj! Mi smo svi tvoj narod.

Tako smo mi svekoliki postali kao nečist čovjek, i sva naša pravda kao okaljana haljina…

Izaija 64:5

NEDAVNO smo moja supruga i ja čistili kuću prije dolaska gostiju. Primijetio sam tamne mrlje na bijelim podnim pločicama u kuhinji koje je bilo potrebno izribati klečeći.

No ubrzo sam shvatio da sam u problemu: što sam više ribao, to sam više primjećivao druge mrlje. Svaka mrlja koju sam očistio samo je druge činila još vidljivijima. Kuhinjski pod odjednom nam se učinio nevjerojatno prljavim. I sa svakim sam trenutkom shvaćao da koliko god naporno radio, ovaj pod nikada neću moći potpuno očistiti.

Sveto pismo govori nešto slično naši napori da se sami nosimo s grijehom nikad ne uspijevaju. Iako se činilo da očajava nad Izraelcima, koji su uvijek doživljavali Božje spasenje, Izaija je napisao: »Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša ko haljine okaljane« (r. 5, K. S.).

Ali Izaija je znao da uvijek postoji nada. Stoga je molio: »Ali sada, Gospodine, ti si naš otac. Mi smo glina, ti si naš tvorac, i mi smo svi djelo tvojih ruku« (r. 7). Znao je da samo Bog može očistiti ono što mi ne možemo, da naši »grijesi crveni kao skrlet, postat će bijeli kao vuna!« (1:18)

Ne možemo obrisati grijeh na svojim dušama. Srećom, možemo primiti spasenje u onome čija nas žrtva čisti »od svakoga grijeha« (1 Ivanova 1:7).

– Adam R. Holz

Oče, hvala ti za spasenje. Pomogni nam prihvatiti ga.