¹ Jedno vrijeme poslije toga skriviše peharnik i pekar egipatskog kralja svojemu gospodaru, egipatskomu kralju. ² I faraon se razgnjevi na svoja dva dvoranina, na velikog peharnika i na velikog pekara ³ i dade ih u kući zapovjednika tjelesne straže baciti u istu tamnicu u kojoj je ležao i Josip. ⁴ Zapovjednik tjelesne straže odredi im Josipa da ih služi. Kad su dulje bili u zatvoru, ⁵ usnuše obojica u istoj noći san. Svaki usni san od osobite važnosti, peharnik i pekar egipatskog kralja koji su ležali u tamnici. ⁶ Kad sutradan dođe Josip k njima, spazi da su bili veoma snuždeni.
⁷ On upita faraonove dvorane koji su bili s njim zatvoreni u kući njegova gospodara: »Što ste danas tako smrknuta lica?«
⁸ Odgovoriše mu: »Usnusmo san, a nema nikoga koji bi nam ga mogao protumačiti.«
Josip im reče: »Protumačiti san stvar je Božja. Ali pripovjedite mi!«
⁹ Veliki peharnik pripovijedao je Josipu svoj san: »Vidjeh u snu pred sobom čokot. ¹⁰ Na čokotu bile tri loze. I on propupa i procvate i grozd na njemu u isti čas sazre. ¹¹ U ruci mi je bila faraonova čaša i ja uzeh grožđe, iscijedih ga u faraonovu čašu i dadoh je faraonu u ruku.«
¹² Josip mu odgovori: »To se tumači ovako: Tri loze, tri su dana. ¹³ Poslije tri dana faraon će uzdignuti tvoju glavu i opet te postaviti u službu; tada ćeš faraonu davati čašu, posve kao prije dok si mu bio peharnik. ¹⁴ Tad misli i na mene kad ti bude dobro! Učini mi ljubav da me preporučiš faraonu i izbaviš me iz ove kuće!

²³ Ali veliki peharnik ne pomisli na Josipa, nego ga zaboravi.