Vatra i kiša
Seli preko pustinje prema gori sionske kćeri!«
2 Kao ptice što bježe,
kao istjerano gnijezdo
bit će kćeri Moaba
na gazovima Arnona.
3 »Sazovi vijeće! Stvori odluku!
Načini kao noć svoju sjenu u podne!
Zakloni izagnane!
Nemoj izdati bjegunaca!
4 Ah, da bi mogli kod tebe boraviti
Moabovi izgnanici!
Budi im zaštita od onih koji pustoše!
Jer nestaje nasilnika, prestaje pustošenje,
iščeznuo je iz zemlje tlačitelj.
5 Podiže se prijestolje u milosti,
na njemu sjedi po vjernosti sudac
u Davidovu šatoru,
koji teži za pravicom i traži pravednost.«
Podiže se prijestolje u milosti, na njemu sjedi po vjernosti sudac… koji teži za pravicom i traži pravednost.
Izaija 16:5
KADA je vatrena stihija zahvatila prekrasne kanjone u blizini Colorado Springsa u SAD-u, uništila je staništa mnogih divljih životinja i nekoliko stotina domova. Ljudi širom zemlje vapili su Bogu, moleći Ga da pošalje kišu koja će ugasiti požar, prekinuti uništavanje i dati odmor vatrogascima. Neki su dodali i jedan uvjet. Tražili su Boga da bude milostiv i pošalje kišu bez munja koje bi mogle izazvati nove požare.
To me je podsjetilo na to da živimo u snažnoj napetosti između onoga što nas može spasiti i ubiti. Vatru koristimo za kuhanje i da bi nam bilo toplo, ali vatra nas može i ubiti. Vodom gasimo žeđ i ona hladi naš planet, ali u njoj se možemo i utopiti. Premalo ili previše ijednoga od toga je opasno po život.
Jednako vrijedi i u duhovnom području. Da bi opstalo, čovječanstvo treba naoko oprečne stvari: milost i pravednost (Zaharija 7:9). Isus je korio farizeje jer su se držali zakona, a zanemarivali ono što je bitno: »pravednost, milosrđe i vjernost« (Matej 23:23).
Često se priklanjamo ili pravednosti ili milosti, ali Isus ih je držao u savršenoj ravnoteži (Izaija 16:5; 42:1-4). Njegova je smrt zadovoljila Božju potrebu za pravednosti i našu potrebu za milosti.
– Julie Ackerman Link
Božja pravednost i milost susrele su se na križu.