Žedni i zahvalni
tako moja duša čezne za tobom, Bože!
3 Duša moja žeđa Boga, Boga života;
kad ću doći i gledati lice Božje.
4 Moje suze su mi jelo danju i noću,
dok me svaki dan pitaju: »Gdje je tvoj Bog?«
5 Tada se spomenem
i duša mi se ražalosti,
kako nekoć hodih u mnoštvu,
predvodeć ih k domu Božjemu,
uz klicanje i hvalospjeve blagdanskoga mnoštva.
6 Zašto si klonula, dušo moja;
zašto uzdišeš u meni?
Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog.
Kao što košuta čezne za izvor-vodom, tako moja duša čezne za tobom, Bože!
Psalam 42:2
MOJA dva prijatelja i ja provjeravali smo stavke s popisa potrebnih stvari za planinarenje Grand Canyonom. Kad smo krenuli, pitali smo se imamo li dovoljno vode, no vode je ubrzo nestalo, a put pred nama bio je još dug. Iako zadihani i žedni, putem smo se molili. Onda smo skrenuli iza okuke i dogodilo se ono što smatramo čudom. Ugledali smo tri boce vode ugurane u pukotinu u stijeni s porukom: »Znao sam da će vam ovo trebati. Uživajte!« Pogledali smo se u nevjerici, šapnuli Bogu »Hvala!«, otpili nekoliko potrebnih gutljaja i krenuli na posljednju dionicu puta. Nikad u životu nisam bio tako žedan – i tako zahvalan.
Psalmist nije imao iskustvo Grand Canyona, ali znao je kako se košuta ponaša kad je žedna i možda uplašena. Žudjeti – riječ je koja podsjeća na žeđ i glad, do točke u kojoj se bojite da biste mogli umrijeti ako se nešto ne promijeni. Psalmist uspoređuje košutinu čežnju za vodom sa svojom čežnjom za Bogom: »… tako moja duša čezne za tobom, Bože!« (r. 2)
Kao nasušno potrebna voda, Bog je naša uvijek prisutna pomoć. Žudimo za njim jer on obnavlja našu snagu i donosi osvježenje u naše umorne živote.
– John Blase
Bože, hvala ti za obnovljenu snagu koju doživljavamo kada ispunjavaš naš život. Ti si jedini izvor života.