Radost davanja
22 I sada evo Duh me veže te idem u Jeruzalem ne znajući što će mi se u njemu dogoditi, 23 osim što mi Duh Sveti po svim gradovima svjedoči da me u Jeruzalemu čekaju okovi i nevolje. 24 Ali ja ne marim za svoj život, samo da završim svoju trku i službu koju primih od Gospodina Isusa, da posvjedočim evanđelje Božje milosti.
34 Sami znate da su za potrebe moje i onih koji su bili sa mnom priskrbljivale ove ruke. 35 Stalno sam vam pokazivao da se tako valja truditi i zauzimati za nemoćne i sjećati se riječi Gospodina Isusa, jer on reče: Mnogo je blaženije davati, negoli primati.«
Mnogo je blaženije davati, negoli primati.
Djela ap. 20:35
KAD je Kerin sin prolazio još jednu operaciju zbog mišićne distrofije, htjela je skrenuti misli svoje obitelji tako što će učiniti nešto za nekoga drugog. Skupila je prerasle, ali malo nošene cipele svoga sina i donirala ih. Njezino darivanje potaknulo je prijatelje, članove obitelji i susjede da se pridruže. Ubrzo je donirano više od dvjesto pari cipela!
Iako je akcija cipela trebala biti blagoslov drugima, Keri smatra da je njezina obitelj bila blagoslovljenija. »Cijelo to iskustvo stvarno nam je podiglo raspoloženje i pomoglo da se usredotočimo prema drugima.«
Pavao je znao koliko je važno da Isusovi sljedbenici velikodušno daju. Na putu za Jeruzalem apostol Pavao zaustavio se u Efezu. Znao je da će to vjerojatno biti njegov posljednji posjet vjernicima crkve koju je ondje osnovao. U svom oproštajnom obraćanju crkvenim starješinama, podsjetio ih je kako je marljivo radio u službi Bogu (r. 17-20) i potaknuo ih da čine isto (r. 35). Zatim je zaključio Isusovim riječima: »Blaženije je davati nego primati« (r. 35, K. S.).
Isus želi da obilno i ponizno dajemo (Luka 6:38). Kada mu vjerujemo da će nas voditi, pružit će nam prilike da to činimo. Kao i Keri, možda ćemo biti iznenađeni radošću koju zauzvrat doživljavamo.
– Alyson Kieda
Dragi Oče, pomogni nam iskusiti blagoslove davanja svog vremena i svojih dobara.