Božja prisutnost

Pročitajte: Daniel 6:20-28
20 Rano ujutro, čim se razdanilo, ustade kralj i ode brže k lavljoj jami. 21 Kad se približi jami, pozove Daniela žalosnim glasom. Kralj reče Danielu: »Daniele, slugo živoga Boga, je li te tvoj Bog, kojemu tako postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?« 22 Daniel odgovori kralju: »Kralju, da si živ dovijeka! 23 Moj je Bog poslao svog anđela. On je zatvorio čeljust lavovima. Oni mi nisu ništa naudili, jer sam pred njim (Bogom) nedužan. I protiv tebe, kralju, nisam učinio nikakve nepravde.«
24 Tada se kralj vrlo obradova i zapovjedi da izvade Daniela iz jame. Kad su bili izvadili Daniela iz jame, ne nađoše na njemu ni najmanje ozljede, jer se bio pouzdao u svojega Boga. 25 A one ljude, koji su bili optužili Daniela, dovedoše na kraljevu zapovijed i baciše ih u lavlju jamu s njihovom djecom i sa ženama. Prije nego su bili došli na dno jame navališe na njih lavovi i smrskaše im sve kosti.
26 Potom izda kralj Darije svim narodima, plemenima i jezicima, što stanuju po svoj zemlji, ovo pismo: »Sreća vam sve veća i veća! 27 Ovim izlazi od mene zapovijed da se u svem području moje vlasti mora svaki bojati i plašiti Danielova Boga. Jer je on živi Bog, koji ostaje dovijeka. Kraljevstvo se njegovo ne obara, nikada. Njegova vlast nema kraja. 28 On izbavlja i spašava, čini znake i čudesa na nebu i na zemlji. On je izbavio Daniela od sile lavova.«

Jer je on živi Bog… On izbavlja i spašava.

Daniel 6:27,28

LISTAJUĆI svoj srednjoškolski godišnjak, moji su se unuci čudili zastarjelim frizurama, odjeći i staromodnim automobilima na fotografijama. Ja sam vidjela nešto drugo – prvo osmijehe dugogodišnjih prijatelja. Međutim, više od toga, vidjela sam Božju moć čuvanja. Njegova nježna prisutnost okruživala me u školi u koju sam se teško uklopila. Njegova dobrota bdjela je nada mnom – dobrota koju daje svima koji ga traže.

Daniel je iskusio Božju prisutnost. U progonstvu u Babilonu molio se u »svojoj gornjoj sobi« čiji su prozori gledali prema Jeruzalemu (r. 11) unatoč kraljevoj naredbi da to ne čini (r. 8-10). S mjesta gdje se molio, Daniel se sjećao Boga čija ga je prisutnost održala – onoga koji je slušao i uslišavao njegove molitve. Bog ga je ponovno čuo, odgovorio i podržao.

No Daniel je tražio Božju prisutnost bez obzira na opasnost. Molio se kao što je činio toliko puta prije (r. 11). Dok je bio u lavljoj jami, anđeo Gospodnji ga je čuvao dok ga njegov vjerni Bog nije izbavio (r. 23).

Gledanje u prošlost tijekom sadašnjih kušnji može nam pomoći da se prisjetimo Božje vjernosti. Čak je i kralj Darije rekao o Bogu: »On izbavlja i spašava, čini znake i čudesa na nebu i na zemlji« (r. 28).

– Patricia Raybon

Bog je bio dobar nekoć. Dobar je sada. Dobar je zauvijek.