Zato tješite jedni druge i potičite jedan drugoga na dobro, kao što i činite!

1 Solunjanima 5:11

UČITELJICA je predložila svojim učenicima da napišu poruke ohrabrenja i poticaja svojim vršnjacima. Nekoliko dana poslije, kada se dogodila tragedija u školi u drugom dijelu zemlje, te su poruke ohrabrile njihove vršnjake koji su bili u strahu da bi se i njima takvo što moglo dogoditi.

Ohrabrenje i uzajamna brižnost također su bili na Pavlovu umu kada je pisao vjernicima u Solunu. Onima kojima su prijatelji umrli Pavao poručuje da se nadaju da će im Isusov obećani povratak vratiti voljene (4:14). Iako nisu znali kada će se to dogoditi, podsjetio ih je da kao vjernici ne moraju strahovati od Božjeg suda kada se on vrati (5:9). Umjesto toga, mogli su s povjerenjem čekati na svoj budući život s njim, a onda im nalaže: »Zato se tješite međusobno i izgrađujte jedan drugoga, kako to već i činite!« (r. 11, K. S.)

Kada doživimo bolne gubitke ili besmislene tragedije, lako nas obuzimaju strah i tuga. Ipak, Pavlove riječi pomažu danas, baš kao i onda kada su napisane. Čekajmo s nadom da će Krist sve obnoviti. A u međuvremenu tješimo i ohrabrujmo jedni druge – pisanim porukama, izgovorenim riječima, djelima služenja ili jednostavnim zagrljajem.

– Kirsten Holmberg

Uskrsli Isuse, usprkos boli u zbrkanom svijetu, pomogni nam da te čekamo s nadom i vjerom i da tješimo one koji nas okružuju, dok ponovno ne dođeš.