Prozor u prekrasno
21. prosinca
I noći više ne će biti, i neće trebati svjetla svjetiljke, ni sunčanoga svjetla, jer će ih obasjavati Gospodin Bog...
Otkrivenje 22:5
Otkrivenje 22:5
Njegovim modricama
Pročitajte: Izaija 53:1-6
1 Tko je povjerovao našoj vijesti?
Komu se otkrila Gospodnja mišica?
2 Tako je izrastao pred njim kao mladica,
kao korijen iz suhe zemlje.
Nema obličja na njemu,
nema ljepote da bismo ga gledali,
i nema izgleda da bismo našli ugodnosti na njemu.
3 Bio je prezren, posljednji od ljudi,
čovjek bolova, vičan patnjama.
Kao netko od koga čovjek zaklanja svoje lice,
tako je bio prezren. Nismo ga cijenili.
Komu se otkrila Gospodnja mišica?
2 Tako je izrastao pred njim kao mladica,
kao korijen iz suhe zemlje.
Nema obličja na njemu,
nema ljepote da bismo ga gledali,
i nema izgleda da bismo našli ugodnosti na njemu.
3 Bio je prezren, posljednji od ljudi,
čovjek bolova, vičan patnjama.
Kao netko od koga čovjek zaklanja svoje lice,
tako je bio prezren. Nismo ga cijenili.
4 A on je nosio naše patnje,
naše je žalosti uzeo na se.
Mi smo ga smatrali udarenim,
pogođenim od Boga i mučenim.
5 Ali je on bio ranjen za naše grijehe,
izbijen za naše opačine.
Za naše spasenje bila je kazna na njemu.
Njegovim modricama mi smo se iscijelili.
6 Svi smo mi kao ovce lutali naokolo.
Svaki je išao svojim vlastitim putem.
A Gospodin je stavio na nj grijehe svih nas.
Za naše spasenje bila je kazna na njemu. Njegovim modricama mi smo se iscijelili.
Izaija 53:5
NAKON što sam doselila u Veliku Britaniju, moj prvi Božić doživio je neuspjeh – i ne samo zato što mi nije uspjelo svečano jelo koje sam svake godine pripremala svojoj obitelji. Boljela me je i udaljenost od mojih voljenih u Americi. No utješile su me riječi moga supruga i mojih roditelja u telefonskom razgovoru. Nicholas i ja zamolili smo Boga da nam pomogne osmisliti blagdan u kojemu ćemo uživati s drugima.
Željeli smo ujediniti naše tradicije i svjedočiti o tome da je Bog došao na zemlju kao novorođenče i živio kao jedan od nas. Željeli smo slaviti Isusa, koji je bio »čovjek bolova, vičan patnjama« (r. 3) – njega koji je iskusio i odvajanje i gubitak.
Ovaj odlomak iz knjige proroka Izaije trebao je pripremiti Božji narod za babilonsko sužanjstvo, produbiti njihovu nadu i vjeru u Boga. No to je proročanstvo ispunjeno i Isusovim rođenjem, životom i smrću: »A on je nosio naše patnje, naše je žalosti uzeo na se… Za naše spasenje bila je kazna na njemu. Njegovim modricama mi smo se iscijelili« (r. 4,5).
Na ovoj zemlji Isus je upoznao tugu, ali svojom smrću donio nam je oproštenje i slobodu. Njegove modrice nas iscjeljuju i daju nam mir – čak i kada Božić dočekamo odvojeni od onih koje volimo.
– Amy Boucher Pye
Isuse, čovječe i Bože, zbog nas si napustio nebo, suočio se s izdajom, boli i smrti da bi nas spasio. Hvala ti.