Graditi to što traje
29. prosinca
Potom rekoše: »Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik...«
Postanak 11:4
Postanak 11:4
Graditi to što traje
Pročitajte: Knjiga Postanka 11:1-8
1 Sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor. 2 A kad otiđoše od istoka, nađoše ravnicu u šinearskoj zemlji i ondje se naseliše. 3 Tada rekoše jedan drugome: »Hajde da pravimo opeku i da je pečemo u ognju!« I služila im opeka za kamen i zemljana smola za žbuku. 4 Potom rekoše: »Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne raspršimo po svoj zemlji!«
5 A Gospodin siđe da vidi grad i kulu što su ih zidali sinovi čovječji. 6 I reče Gospodin: »Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to počeše raditi. Odsad im ne će smetati ništa da naprave što naume. 7 Hajde da siđemo i da im pomiješamo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore!« 8 I rasprši ih Gospodin otamo po svoj zemlji. Tako su morali odustati od zidanja grada.
5 A Gospodin siđe da vidi grad i kulu što su ih zidali sinovi čovječji. 6 I reče Gospodin: »Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to počeše raditi. Odsad im ne će smetati ništa da naprave što naume. 7 Hajde da siđemo i da im pomiješamo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore!« 8 I rasprši ih Gospodin otamo po svoj zemlji. Tako su morali odustati od zidanja grada.
Potom rekoše: »Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik…«
Postanak 11:4
KAD sam bio dječak, živjeli smo blizu nekoliko gradilišta. Potaknuti time moji prijatelji i ja skupljali bismo ostatke drvene građe da izgradimo utvrdu. Posudili bismo alat od roditelja, vukli drva i danima pokušavali učiniti da naš materijal služi našoj svrsi. Bilo je zabavno, ali naši su pokušaji bili loš odraz dobro izgrađenih zgrada oko nas. Nisu dugo trajali.
U 11. poglavlju knjige Postanka susrećemo se s velikim građevinskim projektom. »Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime…« (r. 4, K. S.), rekli su ljudi. Problem je što su željeli podići spomenik sebi.
To se ponavlja kroz cijelu povijest; gradimo spomenike sebi i svojim postignućima. Tome se suprotstavlja Salomonova želja da izgradi Hram. »Zato namjeravam sagraditi Hram imenu Gospodina, svog Boga« (1 Kraljevima 5:19). Salomon je shvatio da to što je izgradio mora upućivati na Boga, a ne na njega. To je bila toliko važna lekcija da je napisao psalam o tome. Psalam 127 počinje: »Ako Gospod ne gradi kuće, uzalud se muče graditelji« (r. 1). Kao i moja utvrda iz djetinjstva, to što izgradimo neće trajati, ali Božje ime i ono što činimo za njega hoće.
– Matt Lucas
Oče, oprosti što se često usredotočujemo na sebe, a ne na to što ti činiš u svijetu.