Jer je on Bog naš, a mi smo narod paše njegove, ovce što on ih čuva. Psalam 95:7

KAD su Dianne Dokko Kim i njezin suprug saznali da je dijagnoza njihova sina autizam, zabrinula se. Tko će se brinuti o njemu kad ona umre? Zavapila je Bogu: »Kako će on bez mene?« Bog ju je okružio sustavom podrške drugih koji odgajaju djecu s posebnim potrebama. Osnažio je Dianne da mu povjeri svoj često neobjašnjiv i neutemeljen osjećaj krivnje, nedostatnosti i straha. Naposljetku, u svojoj knjizi Unbroken Faith (Neslomljena vjera), Dianne je pružila nadu u »duhovni oporavak« odraslima koji skrbe o takvoj djeci. Dok njezin sin ulazi u odraslu dob, Dianneina vjera ostaje postojana. Vjeruje da će se Bog uvijek skrbiti za nju i njezina sina.

Neizvjesnosti u životu mogu otvrdnuti naša srca prema Bogu. Možemo biti u iskušenju vjerovati u druge stvari ili ljude, uključujući sebe. Međutim, možemo se pouzdati u Hrid svojega spasenja (r. 1) – riječi koje govore o pouzdanosti Božjeg karaktera. »U njegovoj su ruci dubine zemlje, njegovi su gorski vrhunci. Njegovo je more – on ga je stvorio. I kopno koje načiniše ruke njegove« (r. 4,5).

Možemo živjeti s neslomljenom vjerom, kleknuti »pred Gospodom koji nas stvori« (r. 6) i pouzdati se da će biti s nama i onima koje volimo, ovcama »što ih on čuva« (r. 7).

– Xochitl Dixon

Bože, hvala ti što si obećao da ćeš skrbiti za nas.