Ovaj zemaljski šator
4. veljače
Dok smo u ovom šatoru, uzdišemo pritisnuti, jer se ne želimo svući, nego se obući, tako da život proguta što je smrtno.
2 Korinćanima 5:4
2 Korinćanima 5:4
Tražiti smisao kopajući
Pročitajte: Jeremija 2:5-13
5 Ovako veli Gospodin:
»Što nepravedno nađoše na meni vaši oci
te odstupiše od mene
i pristadoše za ništavnim idolima
i sami postadoše ništavni?
6 Nisu pitali: Gdje je Gospodin,
koji nas je vodio po pustinji,
po pustarama i gudurama,
po suhoj i mračnoj zemlji,
po zemlji kojom ne prohodi putnik
i u kojoj nitko ne stanuje?
7 Dovedoh vas u plodnu zemlju,
da uživate njezina dobra i plodove.
A vi dođoste i oskvrnuste moju zemlju
i moju baštinu učiniste gadnim mjestom.
8 Svećenici nisu pitali: Gdje je Gospodin?
Čuvari Zakona nisu me poznali.
Pastiri su mi postali nevjerni.
Proroci su bili Baalovi proroci;
trčali su za nemoćnim idolima.
»Što nepravedno nađoše na meni vaši oci
te odstupiše od mene
i pristadoše za ništavnim idolima
i sami postadoše ništavni?
6 Nisu pitali: Gdje je Gospodin,
koji nas je vodio po pustinji,
po pustarama i gudurama,
po suhoj i mračnoj zemlji,
po zemlji kojom ne prohodi putnik
i u kojoj nitko ne stanuje?
7 Dovedoh vas u plodnu zemlju,
da uživate njezina dobra i plodove.
A vi dođoste i oskvrnuste moju zemlju
i moju baštinu učiniste gadnim mjestom.
8 Svećenici nisu pitali: Gdje je Gospodin?
Čuvari Zakona nisu me poznali.
Pastiri su mi postali nevjerni.
Proroci su bili Baalovi proroci;
trčali su za nemoćnim idolima.
9 Zato vas optužujem«, veli Gospodin,
»i djecu vaše djece optužujem.
10 Jest, prijeđite na otoke kitimske i vidite!
Pošaljite tamo u Kedar, raspitajte se dobro
i istražite je li ikad bilo tako nešto;
11 je li koji narod promijenio svoje bogove,
ako i nisu bogovi!
A moj je narod predao svoga slavnoga Boga
za nemoćne idole.
12 Začudi se tome, nebo,
zgrozi se i zaprepasti!«,
veli Gospodin.
13 »Jest, dvostruk je grijeh počinio moj narod:
ostavili su mene,
izvor žive vode,
da kopaju sebi cisterne,
raspucane zdence,
koji ne zadržavaju vodu.
… ostavili su mene, izvor žive vode, da kopaju sebi cisterne, raspucane zdence, koji ne zadržavaju vodu.
Jeremija 2:13
IMAMO novog psića, Winstona. On grize. Spava. Jede. (Radi još jednu ili dvije stvari). I da, on i kopa. Winston ne kopa uobičajeno. On kopa tunele. Kao da bježi iz zatvora. Kompulzivno, grozničavo i prljavo.
»Zašto taj pas toliko kopa?« pitao sam se nedavno. Onda mi je sinulo: i ja sam kopač – sklon ‘kopanju’ u potrazi za stvarima za koje se nadam da će me usrećiti. Nisu to uvijek ni loše stvari. Ali kad se usredotočim na pronalaženje zadovoljstva u bilo čemu osim u Bogu, postajem kopač. Takvo kopanje za smislom ostavlja me prekrivenog prljavštinom i žudnjom za nečim više.
Jeremija je napisao: »… ostavi mene, Izvor vode žive«, rekao je Bog preko proroka, »te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vodu držati ne mogu« (r. 13, K. S.). Bog je kaznio svoj narod jer su ga prestali tražiti. Iskopali su vlastite bunare u pokušaju da utaže svoju najdublju žeđ. Ali Bog ih je podsjetio da je samo on »izvor žive vode« (r. 13). U Evanđelju po Ivanu Isus je ponudio tu živu vodu ženi na studencu, koja je također tražila vodu drugdje (4:10-26).
Svi mi ponekad kopamo. Ali Bog milostivo nudi da naše besplodno kopanje zamijeni svojom vodom, koja jedina utažuje duboku žeđ naših duša.
– Adam R. Wood
Oče, ti si ono za čim čezne naša duša.