Isusove molitve
31 »Šimune, Šimune! Evo, sotona zatraži da vas smije rešetati kao pšenicu. 32 A ja sam molio za tebe, da se tvoja vjera ne pokoleba. Zato ti, kad se obratiš, počni utvrđivati svoju braću!« 33 On mu odvrati: »Gospodine, spreman sam s tobom ići u tamnicu i u smrt.« 34 A on odvrati: »Petre, kažem ti: Još danas, prije nego zapjeva pijetao, triput ćeš zanijekati da me poznaješ.«
A ja sam molio za tebe, da se tvoja vjera ne pokoleba.
Luka 22:32
ISUSE, kako se moliš za mene? Nikada nisam pomislio postaviti to pitanje sve dok mi moj prijatelj Lou nije ispričao o tome kako je zavapio Kristu kada se suočio sa situacijom koja je zahtijevala više mudrosti i snage nego što je on imao. Čuvši ga kako izgovara to važno pitanje u molitvi, pomoglo mi je dodati novu dimenziju svom razumijevanju i ulozi molitve.
U Evanđelju po Luki nije bilo sumnje o tome kako se Isus molio za Šimuna Petra: »Šimune, Šimune! Evo, sotona zatraži da vas smije rešetati kao pšenicu. A ja sam molio za tebe, da se tvoja vjera ne pokoleba« (r. 31,32). Kad je Peter prolazio kroz nevolje i kušnje, njegova je vjera posustajala. No zbog Kristove milosti nije prestala.
U Djelima apostolskim čitamo o tome da su Isusove molitve za Petra – njegova gorljivog, naglog, ali kolebljivog učenika – uslišane. Bog ga je upotrijebio za propovijedanje radosne vijesti o Kristu Židovima i nežidovima. Time Isusova molitvena služba nije završila. Pavao nas ohrabruje ovim riječima: »Krist Isus, koji je umro, pa još i uskrsnuo, koji je s desne strane Bogu, koji nas zagovara« (Rimljanima 8:34). Kada se nađete usred nevolja ili iskušenja, sjetite se da se Isus moli i za one »koji na njihovu riječ povjeruju u mene« (Ivan 17:13-20).
– Arthur Jackson
Dragi Isuse, hvala ti što se moliš za nas.
