Živjeti za Isusa
20. veljače
1 Solunjanima 5:10
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
A sam pođe pred njima i nakloni se sedam puta do zemlje, dok se ne približi svom bratu.
Postanak 33:3
MOJI bratići, koji su živjeli nedaleko od nas dok smo odrastali, nisu smjeli razgovarati s mojom obitelji. Nikada nisu dolazili na okupljanja niti razgovarali s nama. Njihovi su roditelji rekli da je to zato što tada nismo išli u crkvu i loše bismo utjecali na njih. No mnogo godina poslije jedan od njih došao je na sprovod moga najstarijeg brata. Prilazio nam je i ponizno se ispričavao. Naš odnos s njim počeo se obnavljati.
Jakovu je trebalo ponizno srce ako je htio obnoviti odnos sa svojim bratom blizancem Ezavom. Jakov, drugorođeni, skovao je zavjeru protiv Ezava: preoteo mu je prvorodstvo (25:19-34) i prevario staroga oca tražeći da ga blagoslovi kao prvorođenca (27:1-40). Bijesan, Ezav mu je zaprijetio da će ga ubiti, pa je Jakov pobjegao u drugu zemlju.
Godinama poslije Jakov se želio vratiti kući, ali se bojao da se razdor između njega i Ezava neće riješiti bez krvoprolića (32:6-8). Kad su se Jakov i Ezav konačno sreli, Jakov se nakloni »do zemlje sedam puta dok se ne primače svome bratu« (33:3, K. S.). Bojao se da će ga Ezav ubiti, ali umjesto toga »Ezav mu pohita ususret, zagrli ga… i poljubi ga…« (r. 4).
Bilo da smo povrijedili nekoga ili smo mi povrijeđeni, potrebna je poniznost, otvorenost i mnogo truda da bismo zaliječili prekinuti odnos. Ali Bog nam može i želi pomoći.
– Anne Cetas
Dragi oče, sačuvaj naša srca od ogorčenosti. Pomogni nam oprostiti i tražiti oprost.
20. veljače
19. veljače
18. veljače
17. veljače
16. veljače
