Stota ovca

Pročitajte: Evanđelje po Luki 15:1-10
1 Svi carinici i grješnici približavali su se k njemu da ga slušaju. 2 Na to su farizeji i pismoznanci mrmljali i govorili: »Ovaj prima grješnike i jede s njima.«
3 Tada im kaza ovu prispodobu: 4 »Ako jedan od vas ima sto ovaca i jednu od njih izgubi, ne ostavi li devedeset i devet u pustinji i ne ide li za izgubljenom, dok je ne nađe? 5 Kad je nađe, uzme je pun radosti na svoja ramena. 6 I kad dođe kući, sazove svoje prijatelje i susjede i govori im: Radujte se sa mnom! Nađoh svoju ovcu koja je bila izgubljena. 7 Kažem vam: Isto će tako biti na nebu veća radost zbog jednoga jedinoga grješnika koji se obrati, negoli zbog devedeset i devet pravednika koji ne trebaju obraćenja.
8 Ili kad koja žena ima deset drahma i izgubi jednu; ne upali li tada svjetiljku, ne pomete li kuću i ne traži li brižljivo, dok ne nađe drahmu? 9 Kad nađe drahmu, sazove svoje prijateljice i susjede i govori: Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu koja je bila izgubljena. 10 Isto tako, kažem vam, bit će kod Božjih anđela radost zbog jednoga grješnika koji se obrati.«

Radujte se sa mnom! Nađoh svoju ovcu koja je bila izgubljena.

Luka 15:6

KAO gluh čovjek, pastor iz Srednje Azije želio je pomoći onima koji imaju slično iskustvo kao on. Zajednica ga je odbacila kao »prokletog od Boga«, ali je doživio čudesno iskustvo – Isus ga je prihvatio. Kad je čuo za ženu koja je gluha, nijema i slijepa živjela sama u udaljenom području, otišao je posjetiti ju, iako je put bio opasan zbog vukova. Više puta pješačio je do njezine kuće i prstom joj crtao simbole po ruci, strpljivo joj govoreći o Evanđelju. Na kraju je povjerovala u Krista.Taj dan bilo je prepun radosti!

Isus je također putovao daleko. Namjera mu je bila »potražiti i spasiti što je bilo izgubljeno« (19:10). U prispodobi o izgubljenoj ovci on objašnjava vrijednost koju pridaje svakom pojedincu, bez obzira na to osjeća li se da ga društvo cijeni ili ne. Pastir u priči odlučuje ostaviti svoje stado od devedeset i devet ovaca kako bi išao »za izgubljenom, dok je ne nađe« (15:4). Za njega je jedna ovca od neprocjenjive važnosti; bez nje je stado nepotpuno. Kad ju nađe, nastaje veselje (r. 7). Tako se i nebo raduje kad netko dođe Kristu (r. 10).

Ti i ja smo nekoć bili izgubljena ovca koju je Isus posvuda tražio. Bili smo vrijedni puta, opasnosti i križa! Danas se nebo raduje zbog nas.

– Adrian Smith

Isuse, hvala ti što neizmjerno voliš svakoga od nas. Daj nam takvu ljubav za one koji još nisu u tvome stadu.