Večera Gospodnja

Pročitajte: Prva poslanica Korinćanima 11:23-26
23 Jer ja primih od Gospodina ono što vam predadoh: Gospodin Isus one noći u kojoj je bio predan uze kruh 24 i zahvalivši, razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje za vas; ovo činite na moj spomen!« 25 Tako i čašu po večeri, govoreći: »Ova je čaša novi savez u mojoj krvi; ovo činite kada god pijete na moj spomen!« 26 Doista, kada god jedete ovaj kruh i pijete čašu, Gospodnju smrt navješćujete, dok on ne dođe.

»Ova je čaša novi savez u mojoj krvi; ovo činite kada god pijete na moj spomen!«

1 Korinćanima 11:25

KAD sam slomila nadlakticu, moj prijatelj Rex iznenadio me poslavši mi kutiju smrznutih juha s prekrasnom, srebrnom žlicom. Bila sam duboko dirnuta i čuvala sam ju dugo nakon što sam pojela juhe. Moja je ruka zacijelila, a dragi Rex je u međuvremenu preminuo, no njegova gesta ljubavi još me uvijek podsjeća na Božju ljubav. Svaki put kad ju uzmem u ruku, zahvaljujem Bogu na ljubavi koju mi je pokazao kroz mog prijatelja.

Isus nam je dao opipljiv dar u činu Večere Gospodnje kako bismo se uvijek iznova sjećali njegove neizmjerne ljubavi prema nama (Luka 22:9). Apostol Pavao podsjetio je Korinćane da je Isus razlomio kruh i rekao: »Ovo je tijelo moje za vas; ovo činite na moj spomen!« (1 Korinćanima 11:24) Zatim je uzeo kalež i rekao: »Ova je čaša novi savez u mojoj krvi; ovo činite kada god pijete na moj spomen!« (r. 25) Kad kao kršćani blagujemo Večeru Gospodnju – uzimamo kruh i čašu, sjećamo se Božje preobilne ljubavi.

Rex je svoju ljubav pokazao kroz praktični dar i ostavio srebrnu žlicu kao podsjetnik na njega. Isus nam je iskazao ljubav darom koji mijenja živote, svoje tijelo žrtvovano na križu za naše grijehe, a Večera Gospodnja čin je koji nas podsjeća na njegovu postojanu ljubav.

– Elisa Morgan

Bože, hvala ti što nam pomažeš da ne zaboravimo.