A što sad živim u tijelu, živim u vjeri u Sina Božjega koji me je ljubio i predao samoga sebe za mene.

Galaćanima 2:20

CARA je sjedila u svojoj zatvorskoj ćeliji, shrvana tugom, ovisnošću i očajem. Njezina kći je ubijena, a gorčina, bijes i mržnja natjerali su je na put droge i alkohola. No tijekom mjeseci u zatvoru predala je svoj život Isusu i polako se počela oslobađati ovisnosti.

A onda se dogodilo nešto što je mnogima izgledalo nezamislivo: oprostila je čovjeku optuženom za ubojstvo svoje kćeri. »To je bila najteža stvar koju sam ikada morala učiniti«, priznala je. »I mogu vam reći da to nije došlo od mene. Sve je učinio Isus. Znala sam da to moram predati njemu.«

Apostol Pavao govori o sličnom iskustvu kada piše: »… s Kristom sam razapet na križ; živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni…« (r. 20, K. S.). Tim riječima poziva svoje čitatelje da se otvore novom životu u Kristu. Galaćani su nastojali ugoditi Bogu oslanjajući se na vlastite napore i vršenje Zakona, propuštajući tako istinsku preobrazbu koju donosi Božji Duh. Pavao zato naglašava: »A što sad živim u tijelu, živim u vjeri u Sina Božjega…« (r. 20).

Cara nije pronašla snagu za oprost posežući dublje u vlastitu snagu volje. To je učinila kada je doživjela Isusovu ljubav, milost i oprost, i dopustila da djeluju u njezinu životu. To se može dogoditi i nama. Svojom snagom i prisutnošću Krist donosi promjenu koju sami ne možemo postići.

– Chris Wale

Isuse, svojom ljubavlju mijenjaj naše srce i postupke.