Duhovna stvarnost

Božja suosjećajnost

by ·

Pročitajte: Jona 3:10 – 4:2,4,6-11
10 Kada Bog vidje njihova djela, da se naime okaniše svojega zla puta, sažali se Bog zbog nesreće kojom im je bio zaprijetio, i ne učini je.
1 To vrlo ozlovolji Jonu i on se razljuti. 2 Ovako se on pomoli Gospodinu: »Ah, Gospodine, to je eto ono što sam mislio kad sam još bio u svojoj postojbini! Upravo sam zato htio prije pobjeći u Taršiš. Jer sam znao da si ti milostiv i milosrdan Bog, strpljiv i bogat milosrđem, i sažališ se zbog nesreće.
6 I Bog, Gospodin, dade te se izvi bršljan koji uzraste nad Jonom, da njegovoj glavi pruži sjenu i da ga izliječi od njegove zlovolje. Jona se bršljanu veoma radovao. 7 A kad je sljedećega dana osvanula zora, dade Bog te crv podgrize bršljan, tako da je usahnuo. 8 Kad je bilo ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar. I sunce zapeče Joni u glavu, tako da ga je ostavila sva snaga. Tada je sebi poželio smrt i rekao: »Bolje je za me da umrem nego da živim!«
9 A Bog upita Jonu: »Je li pravo od tebe da si zbog bršljana tako zlovoljan?« On odgovori: »Jest, upravo sam zlovoljan do smrti!« 10 Gospodin odvrati: »Tebi je žao bršljana, premda se nisi trudio za nj i nisi ga odgojio. U jednoj se noći izvio i u jednoj je noći propao. 11 A meni da ne bude žao Ninive, velikoga grada, u kojem stanuje više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne mogu razlikovati desno od lijevog, a usto još mnogo životinja?«

Ali ga Gospodin samo upita: »Je li pravo od tebe da si tako zlovoljan?«

Jona 4:4

NISAM voljela Sadie. Moja kolegica često je bila gruba prema meni, pa sam ju izbjegavala. Kad je čula za evangelizacijski susret u mojoj crkvi i pitala može li poći sa mnom, ostala sam ravnodušna. »Vidjet ću«, promrmljala sam.

Dani su prolazili, i ta se tema činila zaboravljenom. No Bog nije zaboravio. Osjećala sam kao da me prati njegov pogled, čekajući da pružim ruku Sadie. Jednoga dana, dok sam se molila, u mislima mi se nametnulo pitanje: Razmisli o svom odgovoru Sadie. Je li ispravan?

Pitanje me podsjetilo na ono što je Bog pitao proroka Jonu nakon što su se Ninivljani pokajali: »Je li pravo od tebe da si tako zlovoljan?« (r. 4) Bog je poslao Jonu da upozori Ninivljane da ih Bog osuđuje zbog njihova grijeha (3:1-4). No kada su se oni pokajali, »sažali se Bog zbog nesreće kojom im je bio zaprijetio« (r. 10). »To vrlo ozlovolji Jonu i on se razljuti« (4:1). Smatrao je da su okrutni neprijatelji Izraela previše lako izbjegli kaznu (r. 1-3) i da zaslužuju osudu.

No Bog je ispravio Jonu, ističući njegov nedostatak suosjećajnosti prema Ninivljanima, koji nisu imali istinsko duhovno razumijevanje (r. 5-11). Bog, »milostiv i milosrdan… strpljiv i bogat milosrđem« (r. 2) brine se za dobrobit svih ljudi, bez obzira na ono što su učinili. Dopustimo i mi da Božja suosjećajnost pridonese da ga i drugi upoznaju i zavole.

– Karen Huang

Oče, pomogni nam da vidimo druge onako kao ti.