Pročitajte: Job 36:26-29; 37:5-7

Tada govori snijegu: »Padaj na zemlju!« Tako i daždu i njegovim silnim prolomima oblaka.

Job 37:6

PUČKA glazbena skupina Over the Rhine pjeva o promjeni koja se svake godine događa u njihovu gradu. »Uvijek kada bi pao prvi obilan snijeg, činilo se da se događa nešto sveto«, objašnjava njihov suosnivač Linford Detweiler. »Maleni nagovještaj novog početak. Grad bi usporio i utihnuo.« Ako ste to ikada doživjeli, razumijete kako to može nadahnuti pjesmu. Čarobna tišina zaogrne svijet, a snijeg sakrije prljavštinu i sivilo. U nekoliko trenutaka razvedri se sve oko vas i potakne vas na razmišljanje i oduševljenje.

Elihu, Jobov prijatelj koji je možda jedini imao ispravnu sliku o Bogu, zaključio je da stvaranje zahtijeva našu pozornost. »Silan je Bog u buri; čini velike stvari« (r. 5), rekao je. On »govori snijegu: ‘Padaj na zemlju!’ Tako i daždu i njegovim silnim prolomima oblaka.« Takva divota može zaustaviti život, zahtijevati svetu stanku, prisiliti »ruku svih ljudi na počinak, da svi ljudi upoznaju njegovo djelovanje« (r. 6,7), zaključio je Elihu.

Priroda ponekad traži našu pozornost na načine koji nam se ne sviđaju. Bez obzira na to što nam se događa ili što vidimo oko sebe, svaki trenutak – veličanstven, prijeteći ili svakodnevni – može nas potaknuti na štovanje. Srce pjesnika u nama žudi za svetom tišinom.

– Tim Gustafson

Oče, pomogni nam uživati u tvojim čudesnim djelima.